Sv. Vasilije Veliki

REC PODVIZNICKA I POUKA

O ODRICANJU OD SVETA I DUHOVNOM SAVRSENSTVU

Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja cu vas odmoriti, govori Bozanstveni glas (Matej 11, 28), ukazujuci na tamosnje ili ovdasnje upokojenje. Ali nema sumnje da On, prizivajuci nas, opominje, kao prvo, da svrgnemo sa sebe breme mnogobrojnih potreba, predajuci ga onima koji se nalaze u nuzdi, i zatim da, oslobodivsi se velikog mnostva grehova koji proisticu od mnogog sticanja, kroz dobra dela i ispovest, priteknemo krstonosnom zivotu monaha. Zato je onaj koji se odlucio na povinovanje Hristu i koji hrli ka siromasnom i neraskalasnom zivotu istinski dostojan divljenja i blazenstva. Ali molim neka ne cini to bez pripreme, neka ne uobrazava udoban zivot i spasenje bez borbe, vec neka se unapred vezba u blagoiskupljujucem trpljenju bolova telesnih i dusevnih, da se ne bi, uvukavsi sebe u neocekivane borbe i zatim nemajuci snage da se izbori sa pridoslim iskusenjima, ponovo, postidjen i ismejan, ustremio nazad ka onome od cega je bezao, i sa osudom u dusi, vrativsi se u svet i postavsi sablazan za mnoge, davao svima povod da misle kako je nemoguce ziveti u Hristu. Ovu opasnost znate svi vi koji citate Jevandjelje u kome govori Bozanstveni glas: "Bolje bi mu bilo da mu se vodenicni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh" (Lk. 17, 2); jer ce takav podleci osudi ne samo kao vojnik koji je napustio svoje redove, vec i zbog pogibelji onih koje je zaveo; pa i u tom slucaju, kad bi namislio da uverava sebe dusepogubnim rasudjivanjima kako i ziveci u svetu umilostivljuje Boga dobrim delima - sto je u njegovom slucaju nemoguce. Jer ko u zivotu, bezgresnom po svom karakteru, nije mogao da izdrzi napade neprijatelja, moze li taj, u zivotu mnogogresnom i upravljanom od njega samog, uspeti u bilo kakvoj vrlini? Neka on i dobro osmisli svoj zivot, svejedno nece izbeci osudu zato sto je ostavio Hrista, slicno ucenicima koje pominje Jevandjelje, o kojima bozanstveni jevandjelisti svedoce: "Tada mnogi od ucenika njegovijeh koji slusahu rekose: ovo je tvrda besjeda! Ko je moze slusati?", i: "Od tada mnogi njegovi ucenici otidose natrag, i vise ne idjahu s njim" (Jn. 6, 60, 66).

Zato je covekoljubac Bog, brinuci se o nasem spasenju, dao zivotu ljudskom dvojak smer, to jest, brak i devstvenost, da bi onaj koji nije u stanju da iznese podvig devstvenosti stupao u sazitije sa zenom, znajuci pritom da ce se od njega traziti izvestaj o celomudrenosti, svetosti i upodobljenju onima koji su tokom supruznistva i vaspitanja dece ziveli sveto. Takav je u Starom zavetu bio Avraam, koji se proslavio time da je Bogu dao prvenstvo i, pobedivsi osecanje zalosti, prineo kao zrtvu jedinorodnog sina i vrata satora svog drzao otvorena, spreman da primi putnike-namernike; zato sto nije cuo (jos): "Idi, prodaj sve sto imas i podaj siromasima" (Mt. 19, 21). I jos vise od ovoga pokazao je Jov i mnogi drugi, David i Samuil. Takvi su u Novom zavetu bili Petar i ostali apostoli. Jer ce se od svakog coveka traziti plodovi ljubavi prema Bogu i bliznjem, i za uklanjanje od ovih, kao i od svih ostalih zapovesti, svako ce zasluziti kaznu, kao sto je Gospod objavio u jevandjeljima, rekavsi: "Koji ljubi svoga oca ili mater vecma nego mene, nije mene dostojan" (Mt. 10, 37), i: "Ako ko dodje k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na zenu, i na djecu, i na bracu, i na sestre i na samu dusu svoju, ne moze biti moj ucenik" (Lk. 14, 26).

Da li si saglasan s tim da su jevandjelja data i bracnima? Evo, jasno ti je navedeno da ce se izvestaj o poslusanju Jevandjelju traziti od svih ljudi - bili oni monasi ili supruznici. Za stupivseg u brak dovoljno je i to sto mu se izvinjava neuzdrzanje, zelja za zenom i sazitije sa njom; ostale zapovesti pak, jednako za sve ustanovljene, nije bezopasno prestupati. I Hristos je, blagovesteci zapovesti Oca, upucivao svoje reci onima koji su ziveli u svetu. A ako se i desavalo da upitan nasamo daje odgovore ucenicima Svojim, onda je svedocio govoreci: "A sto vama kazem, svima kazem" (Mk. 13, 37). Zato i ti, koji si izabrao opstezitije sa zenom, ne budi bezbrizan, kao da imas pravo da se predas svetu. Tebi je za dobijanje spasenja potrebno vise truda i opreznosti, jer si izabrao sebi boraviste u mrezi i drzavi odstupnickih sila, imas pred ocima pobude ka gresima, i sva tvoja osecanja su dan i noc napregnuta u zudnji za njima. Iz ovoga znaj da neces izbeci borbu sa odstupnikom i da ga neces savladati bez velikog truda na strazi jevandjelskih dogmata. Jer na koji nacin mozes izbeci ratovanje sa neprijateljem, ziveci na samom ratnom popristu? A to popriste - to je sva podnebesna zemlja, koju prolazi i obilazi vrag, kao besni pas trazeci koga da proguta, kako saznajemo iz prica o Jovu (Jov 2, 2). I zato, ako se odrices borbe sa neprijateljem, onda stupi u drugi svet u kome njega nema; tamo ce mozda biti za tebe izbavljenje od borbe s njim i bezbedni nemar prema dogmatima jevandjelskim. A ako je to nemoguce, zuri da se obucis ratovanju s njim, u Pismu izucavajuci ratnicko umece, da ne bi, pobedjen zbog neznanja, bio predat vecnome ognju. I ovo, usput, da bude na znanje onima koji u supruznickom zivotu bez straha zanemaruju cuvanje Hristovih zapovesti.

A ti, ljubitenju nebeskih pravila, revnitelju andjeoskog zivota, koji zelis da postanes saratnik ucenika Hristovih, pripremi se za trpnjelje muka, hrabro pristupi saboru monaha, i na samom pocetku svog odricanja budi cvrst, da ne bi tobom ovladala privezanost za srodnike po krvi, pri cemu snazi sebe razmenom smrtnog za besmrtno. A kada i na delu budes ostavljao svoju imovinu, budi neumoljiv - u nesumnjivoj ubedjenosti da je namenjujes nebu skrivajuci je u nedrima ubogim, i da ces je dobiti nazad od Boga sa velikim dobitkom. Prekidajuci odnose sa drugovima i bliskima, ne budi tuzan; zato sto se udruzujes sa Hristom za tebe raspetog; a od takvog drugarstva mozes li zamisliti nesto uzvisenije?

Kada, uz Bozju pomoc, pobedis neprijatelja u toj prvoj borbi, ne bacaj sebe kao da si neki nepotrebni sud. Jer si se odricanjem od zemaljskih stvari vec ukrasio pred Hristom. Nego sa velikim staranjem i razboritoscu potrudi se da nadjes dostojnog coveka, koji bi ti nepogresivo prethodio u nacinu zivota, umeo dobro da rukovodi one koji idu ka Bogu, ukrasen bio vrlinama, u svojim sopstvenim delima imao svedocanstvo ljubavi svoje prema Bogu i bio poznavalac bozanstvenog Pisma, nerasejan, nesrebroljubiv, neopterecen mnogim, cutljiv, bogoljubiv, koji voli siromastvo, ne gnevi se i nije zlopamtilo, jak u poucavanju onih koji se s njim zblizavaju, koji nije castoljubiv, uobrazen, nije laskavac, nepostojan i koji nista ne pretpostavlja Bogu. I ako nadjes takvog, predaj mu sebe, pretvorivsi u nista i odbacivsi od sebe svaku svoju volju, da bi postao slican cistom sudu, cuvajuci, sebi na pohvalu i slavu, dobra koja su u tebe usadjena. A ako ostavis u sebi neku od ranijih tvojih strasti, onda ces sa tim dobrima ulivenim u tebe, pretvorenim u sirce, biti izbacen napolje, kao nepotreban sud.

To je druga borba sa protivnikom naseg spasenja. Jer su kod dobrih ucitelja i lekcije dobre, a kod zlih, naravno, zle. Kada lukavi nas protivnik nije u stanju da nas ubedi da ostanemo u svetskom vrtlogu i pogibelji, on hita da nas ubedi da se ne prepustamo strogom zivotu ili takvom coveku koji sve nase grehe izvlaci iz nas, pokazuje i ispravlja, vec da se poverimo nekom strasnom slavoljupcu koji zadovoljava svoje sopstvene strasti pod izgovorom snishodjenja onima koji zive s njim zajedno, da bi na taj nacin, neprimetno, opet vrativsi u mnogostrasce, sputao nas njegovim stegama greha. A ako poveris sebe coveku ukrasenom mnogim vrlinama, onda ces postati naslednik dobara koja su u njemu i bices blazen pred Bogom i pred ljudima. Ali ako, stedeci telo svoje, nadjes ucitelja popustljivog prema strastima tvojim ili, bolje receno, koji pada zajedno s tobom, onda si ti uzalud stupao u podvig odricanja od sveta, zato sto si se predao strasnom zivotu, uzeo sebi slepog ucitelja i priblizavas se jami. Jer: "Slijepac ako slijepca vodi, oba ce u jamu pasti", i: "Dosta je uceniku da bude kao ucitelj njegov" (Mt. 15, 14 i 10, 25). To je - Bozja rec i ona ne gresi; ti si duzan da zivis po zakonu podviznickom; u protivnom slucaju neces dobiti venac, kao sto je rekao Apostol: "Ako i vojuje, ne dobija venca ako pravo ne vojuje" (2. Tim. 2, 5).

Zato, ako po blagodati Bozjoj nadjes (a trazeci, sigurno ces naci) ucitelja dobrih dela, strazi nad sobom da ne ucinis nista suprotno volji ucitelja. Jer sve ono sto se cini bez njega predstavlja, na neki nacin, kradju i hulu i vodi u smrt i nije na korist, makar se i cinilo tebi dobrim. Jer ako je dobro, zasto se cini tajno, a ne javno? Ispitaj pomisli svoje koje te kroz ispravna dela dovode do kradje i, po svemu sudeci, dobrim neposlusanjem ti pripremaju dela pogresna. Ne pozeli da izgovaras zaklinjanja na zverima, buduci da si neiskusan u tome, i da te ne bi zmije koje si pozvao, kad te obaviju, a ti ne budes bio u stanju da im se suprotstavis, nemilosrdno pogubile. Ne oslanjaj se na plemenitost ploti i na trazi casti, jer "tjelesni covjek ne razumije sto je od Duha Bozjega"(1. Kor. 2, 14).

Ne usudjuj se da menjas bilo sta u pravilima dobrog zivota i da tako, svojom samovoljom, postanes kamen spoticanja onima koji se podvizavaju, a sebi samom natovaris breme grehova; (ne cini to) ni u krevetu meksem, ni u odeci ili obuci, ni u nekoj drugoj licnoj potrebi, ni promenom hrane, ni u mestu za stolom koje ne odgovara vremenu tvoga otselnistva, ni u stajanju, ni u rukodelju koje je spokojnije i cistije od drugih. Zato sto sve to, ne samo tada kada se desava, nego i kada predstavlja predmet tvoje zelje, nece imati dobre posledice. A ako ne prepoznas ubrzo u tome djavolsku podlost i ne odstranis je iz svog srca, ta stvar ce ti pripremiti odstranjenje od zivota u Hristu. Umesto toga, polozivsi u srcu tvom misao da si ti necasniji i gresniji od svih ljudi, stranac i dosljak, iz sazaljenja primljen od onih koji su se odrekli sveta pre tebe, hitaj da postanes poslednji od svih i svima rob. Poslednje ce ti doneti cast i istinsku slavu, a ne prvo.

Imaj usi otvorene za slusanje i ruke spremne da izvrse slusano, usta imaj cutljiva i srce obazrivo. Budi lenj za praznoslovlje, a blagorazuman i znalac u spasonosnom slusanju bozanstvenog Pisma. Da ti bude gorko na ukus slusanje svetskih prica i kao med slatka beseda muzeva prepodobnih. Zuri da podrazavas one koji su se pre tebe podvizavali u dobroj naravstvenosti, i sam ne preduzimaj obucavanje svakoga. Upotrebi staranje da uspes u najvaznijim vrlinama i ne zaboravis na manje. Ne potcenjuj nikakve pogreske, pa bile one manje od svake stetne zivotinje, nego zuri da ih ispravis pokajanjem, iako mnogi cesto grese u velikom i malom i ostaju nepokajani. Ne budi sudija tudjih padova. Oni imaju Sudiju pravednog, Koji ce dati svakom po delima njegovim (Rim. 2, 6). Ti brini o svojim i, koliko snage dozvoljavaju, olaksavaj svoje breme. Onaj koji otezava sopstveno breme, sam ce ga i poneti. U pokajanju je spasenje, a nerazumnost je - smrt pokajanja.

Skrivaj se od ljudi tastih; otkrivaj sebe sto cesce pred Bogom. Koliko od tebe zavisi, kloni se svakog izlaska medju ljude, izbegavajuci rasejanost srca. Samo sto si izasao iz kelije, vec si ostavio uzdrzanje, zaranjas u svet, sreces zenu bludnicu koja ce te, ocaravajuci tvoj sluh zanosnim recima, tvoj pogled - lepotom lica, tvoj ukus - primamljivim djakonijama, kao na udici, privesti k sebi. Zatim, privijajuci se uz tebe i zakljucavsi te u svoj zagrljaj, oslabice tvoju ljubav prema uzdrzanju i, na taj nacin, postepeno ce te, odvrativsi ti paznju od dobrodeteljnog zivljenja, razvratiti sobom. A ako, uz Bozju pomoc, i uspes da se izbavis iz njene mreze, makar se i vratio u svoju keliju, ali vec neces biti onakav (kakav si bio kada si iz nje izasao), nego raslabljen i bolesljiv, neraspolozen za bilo koje dobro delo i, tek posle duzeg vremena, bices sposoban da se vratis svojstvenoj tebi navici. U pomislima ce te uznemiravati zelja za tim, drugim zivotom; i samo sa velikim trudom ces postati sposoban da prepustis pobedu dusi. Zato, ako ti se desi zbog nekih okolnosti da si izasao iz kelije, navukavsi na sebe oklop straha Bozjeg, utvrdivsi na ruci (slicno stitu) ljubav Hristovu i uzdrzanjem preodolevsi prizive pohoti, odmah, cim si obavio potrebno, idi nazad, ni malo ne usporavajuci, nego na brzim krilima vracaj se, trazeci spas, slicno nevinoj golubici, u kavez iz koga si poslan i, noseci u ustima milosti Hristove uveravaj unutrasnje tvoje pomisli da na svakom drugom mestu tebi nije dostupan spasonosni pokoj. Ako si mlad po telu ili po razumu, kloni se kratkog opstenja sa vrsnjacima i bezi od njih kao od plamena. Jer je neprijatelj, uspalivsi kroz njih mnoge predao vecnom ognju i pod izgovorom duhovne ljubavi survao ih u gnusni ambis zitelja petogradja (to jest, Sodoma, Gomora, Adama, Sevoima i Valake (1. Mojs. 14, 2), od kojih se poslednji, po molitvi Lota, spasao od istrebljenja i nazvan Sigor (1. Mojs. 19) - prim. rus. izd.) zajedno sa onima koji su se spasli usred mora tokom svih vetrova i bura, a onda su, kada se ni za sta nisu brinuli unutar pristanista, utonuli u dubinu sa ladjom i mornarima. Kada sedas, ucini to sto dalje od tvog vrsnjaka; kada lezes, odezda tvoja da ne bude u blizini njegove odezde; nego bolje neka medju vama bude starac. A kada razgovara on sa tobom ili poje stojeci preko puta tebe, odgovaraj mu sa pogledom oborenim da ne bi, zaustavljajuci pogled svoj na licima, primio u sebe seme pohoti od neprijatelja i sejaca zla i poznjeo snopove raspadanja i pogibelji. U kuci ili na svakom mestu gde niko ne vidi postupke vase ne ostaj s njim pod izgovorom rasudjivanja o Bozjoj reci, niti pod izgovorom neke druge, pa i najneophodnije potrebe; jer je najvaznija od svega dusa za koju je umro Hristos. Ne veruj varljivom pomislu koji ti dosaptava kako to uopste nije sablaznjivo, nesumnjivo znajuci da bas to i jeste sablazan, sto ce ti biti jasno dokazano mnogobrojnim iskustvima palih. Poveruj recima mojim koje proisticu iz bratoljubivog srca. Pribegavaj surovim starcima koji pravilnim recima navode mladice na pohvalna dela, a ne cine nikakve stete svojom spoljasnoscu.

"Svrh svega cuvaj srce svoje jer iz njega izlazi zivot" (Price 4, 23). Kao sto se lopovi neprekidno prikradaju i kradu nenadano, kada ne znas, tako i ti pazi da te neprijatelj ne zavede grehom praroditeljskim i izvede ubrzo iz raja sladosti. Jer se onaj koji je kradjom jestiva odvratio Adama od zivota nadao da ce zbuniti i Isusa, a tim pre se nece postideti da i tebi smesa taj prvi uzrok zla, znajuci koliko je to snazan otrov; zato sto strast stomakougadjanja uobicajeno ispunjava svoju silu ne u mnogim jelima, nego u zelji i malim kusanjima. Zato, ako zelja da se nesto proba, makar i malo, bude toliko jaka da surva u strast stomakougadjanja, ona ce te bez truda predati smrti. Kao sto i voda razdvojena na mnoge pritoke cini da ozelene sva mesta u njihovoj okolini, tako ce i strast stomakougadjanja, ako se razlila u tvom srcu, napojivsi sva tvoja osecanja i zasadivsi u tebi sumu poroka, obratiti tvoju dusu u boraviste zverova. Vidjao sam mnoge obuzete strastima koji su se iscelili, ali ne videh medju njima ni jednog koji je navikao da jede tajno od drugih ili prozdrljivca; naprotiv, svi takvi ljudi su ili ostavljali zivot u uzdrzanju i predavali se svetskom razvratu, ili su pokusavali da se sakriju medju podviznicima i slastoljubljem ukazivali usluge djavolu. Jer su oni - varalice, koji se cesto zaklinju, krivokletnici, koji vole da se svete, da vicu i prigovaraju, koji otvoreno ne priznaju da jedu, tvrdice, raskosni u hrani, koji se zale na svoju sudbinu, radoznali, koji se raduju delima mracnim i zdusno bore protiv svakog pohvalnog nacina zivota. Da bi prikrili strast prozdrljivosti, padaju oni u mnogobrojna zla. Takvi ljudi, iako po spoljasnosti medju onima koji se spasavaju, ali po delima - spadaju medju osudjene. Stomakougadjanje je Adama predalo smrti i nanelo pogibelj na svet. Zbog stomakougadjanja je Noje ismejan, Ham proklet, Isav se lisio prava prvorodstva i orodio se sa Hananejima; Lot je postao muz kceri, a samom sebi zet i tast, otac - muz i deda - otac, u oba slucaja narusavajuci granice prirode. Stomakougadjanje je i od Izrailja napravilo poklonika idola i dovelo Izrailjce do toga da su im tela pala u pustinji. Stomakougadjanje je i jednog od proroka, poslanog od Boga radi izoblicenja necastivog cara, pretvorilo u hranu divlje zveri. A Danilo, muz zeljeni, preodolevsi trbuh, zapovedao je u carstvu haldejskom, postavsi rusilac idola, istrebljivac zmija, nastavnik lavova, predskazivac Bozjeg ocovecenja i tumac skrivenih tajni. Tri sveta otroka, pokazavsi se visim od zadovoljstva stomaka, prezrese carski gnev i bez strepnje, smelo udjose u strasnu i toliko vrelu pec, koliko je samo mogao da je razgori car Nabuhodonosor, otkrise bezvrednost bogostvorenog zlatnog lika, i taj lik koji je dugo vremena na ruzenje Bozje slave podizao satana, dobivsi kao ulov, prinese svome Vladici i naterase samog neprijateljskog cara i celu bogoprotivnu vojsku sa svim stvorenjima da pesmama slave Boga. I reci cu kratko: ako budes vladao trbuhom, onda ces obitavati u raju; a ako ne ovladas, onda ces postati plen smrti. Budi verna riznica dobrodetelji, a kljuc neka ti bude jezik duhovnog oca. Neka ti on otvara usta za primanje hleba; on neka ih i zatvara. Ne uzimaj za savetnika zmiju koja umesto kljuca zeli da te ulovi savetom - da probas bilo sta, pa makar i samo jezikom. Cuvaj se greha tajnojedenja. Ako mu uspe da te zavede u malom, onda ce te i sasvim zbaciti i drzati te vezanog.

Ne podmeci usi svakom oratoru i ne odgovaraj svakom brbljivcu u besedama koje nisu u saglasnosti sa ciljevima tvog podviznistva. Budi slusalac dobrih pouka i razmisljanjem o njima stiti svoje srce. Cuvaj svoje srce od svetskih prica da ne bi dusu svoju prskao blatom. Ne trudi se da pazljivo slusas sta govore drugi i ne unosi glavu svoju medju one koji razgovaraju da i sam ne budes ismejan i njih ne navedes na zlu rec. Ne budi radoznao i ne pozeli da sve vidis, da ne bi u svom srcu zadrzao gnoj strasti. U potrebnoj meri gledaj, u potrebnoj meri slusaj, u potrebnoj meri govori i u potrebnoj meri odgovaraj.

Pred visim od sebe se, ni slucajno, ne usudjuj da sedas; a ako te pozovu, onda ne sedaj pored, nego pogledavsi okolo potrudi se da nadjes nize mesto, da te Bog proslavi za smirenje. Ako te pitaju - odgovaraj pristojnim i smirenim glasom, a ako ne pitaju, prebivaj u cutanju. Kada pitaju drugog, stisni usta svoja da tvoj jezik ne bi, pobudjen nepromisljenim srcem, provalivsi napolje, porazio nekog od strogih u podviznistvu i tebe samog survao u petlje ukora. Dok sedis, ne prekrstaj jednu nogu preko druge; to je znak nepazljivosti i duse rasejane. Ako razgovaras s nizim od sebe ili te on o necemu pita, ne odgovaraj mu nemarno, preziruci brata na uvredu Bogu. Jer, ko se ruga siromahu, sramoti Stvoritelja njegova (Price17, 5), kaze prica. Rec utehe neka prethodi drugim recima tvojim, potvrdjujuci ljubav tvoju prema bliznjem. Predlazi je i u sredini i na kraju razgovora, sa svetlim licem, da pricinis zadovoljstvo tvome sabesedniku. U svakom uspehu bliznjeg svog veseli se i proslavljaj Boga, jer su njegovi uspesi i tvoji, a tvoji njegovi. Na skupovima izbegavaj zacelja i prva mjesta (Mt. 23, 6); trazi sebi poslednje mesto, jer je bolje da ti kazu: prijatelju, pomakni se vise (Lk. 14, 10). Za vreme jela da ti leva ruka ne bude neuctiva i ne uzima preimucstvo od desne, vec bolje neka ostane u miru; u suprotnom, neka bar pomaze desnoj.

Neka usta tvoja preduhitre poziv brace na svaku molitvu, i pre isteka budi na pravilu, smatrajuci velikom stetom ostavljanje molitve. Jer ako, jeduci hranu radi ukrepljenja svog tela, ostajes nepomicno za trpezom dok ne zadovoljis potrebu i bez posebne neophodnosti neces ustati od stola; nisi li tim pre duzan da do kraja ostanes u vreme duhovnog obroka i okrepis dusu svoju molitvom? Jer koliko se razlikuje nebo od zemlje, nebesko od zemaljskog, toliko se dusa razlikuje od tela. Dusa je - obraz neba, zato sto u njoj obitava Gospod; a plot je - od zemlje, na kojoj obitavaju smrtni njudi i beslovesne zivotinje. Zato nuzde telesne usaglasavaj sa casovima molitve i pripremi se da ne slusas pomisao koja te odvlaci od pravila. Jer je kod demona obicaj da nas u casovima molitve, pod zgodnim izgovorom, pobudjuju na odsustvovanje i tako nas odvuku od spasonosne molitve. Ne govori kao opravdanje: "boli me glava, boli me stomak", da bi onda, predstavljajuci nepoznate svedoke nesvakidasnje bolesti i radi smiravanja sebe, oslabio usrdje za bdenje. Naprotiv, vrsi jos i tajne molitve koje Bog vidi tajno, a platice tebi javno (Mt. 6, 6).

Skupljaj dobit savrsenog zivota da bi nasao skriveno bogatstvo u danima nuzde. U poretku svog sluzenja trudu telesnom pripoj i rec utehe, u ime svedocanstva ljubavi prema onima kojima sluzis, da bi sluzenje svoje solju zacinjeno (Kol. 4, 6) ucinio povoljnim. Ne dozvoljavaj drugome da izvrsava dela za koja si ti zaduzen da ne bi nagrada bila oduzeta od tebe i predana njemu, i da se ne bi drugi hvalio tvojim bogatstvom tebi na ponizenje. Dela sluzenja tvog ispunjavaj uredno i temeljno kao onaj koji sluzi Hristu. Jer je receno, proklet bio ko nemarno radi djelo Gospodnje (Jeremija 48, 10). Makar se poverene sluzbe cinile tebi nistavnim, boj se zloupotrebe, i ne dopustaj oholost i prezrenje, jer te nadzire Bog. Delo sluzenja je veliko i moze te dovesti u Carstvo nebesko. Ono predstavlja mrezu vrlina u kojoj su sadrzane sve zapovesti Bozje i medju njima najvazniju od svih dobrodetelji - smirenje, koje sa sobom donosi celi roj raznih dobara: "Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ozednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me"; i: "Go bijah, i odenuste me; bolestan bijah i obidjoste me; u tamnici bijah, i dodjoste k meni" (Mt. 25, 35, 36), a posebno tada, kada se ono sto duznost nalaze, izvrsava sa smirenim misljenjem o sebi, bez nadimanja, gneva i roptanja.

Takmici se sa onima koji zive ispravno i dela njihova zapisi u svom srcu. Pozeli da se nadjes u redovima odabranih, zato sto je dobro retkost, i otuda malo njih ulazi u Carstvo nebesko. Ne misli da ce se spasti svi koji zive u kelijama, i dobri i losi. U stvarnosti nije tako. Mnogi pristupaju pohvalnom zivotu, ali retki ga i prihvataju. Jer Carstvo nebesko pripada onima koji upotrebljavaju prinudu i nasilnici ga zadobijaju (Mt. 11, 12). To je jevandjelska rec. Ona je nazvala prinudom iznurivanje tela koje ucenici Hristovi trpe dobrovoljno, u odricanju od svojih sopstvenih zenja i telesnog mira, cuvajuci sve zapovesti Hristove. Zato, ako hoces da zadobijes Carstvo Bozje, upotrebi prinudu, postavi se pod jaram sluzenja Hristovog i pricvrsti ga na svoja pleca; neka ih jaram stegne, da se jacaju pleca tvoja trudom dobrodeteljnim, u postovima, u bdenjima, u pojanju psalama, u molitvama, u suzama, u rukodelju, u izdrzavanju svake zalosti koju ti nanose demoni i njudi. Ne dopustaj oholu pomisao da mozes vremenom da oslabis svoj trud, da te ne bi na ishodu nasli obnazenog od vrlina i da ne bi ostao izvan vrata koja vode u Carstvo.

Da te ne uznosi stepen crkvenog cina, vec, naprotiv, da te smiruje; jer je napredovanje duse - napredovanje u dostizanju smirenja; a lisavanje i bescasce se radjaju od visokomudrenosti. U kojoj meri se budes priblizavao visim crkvenim cinovima, u toj meri se smiravaj, bojeci se primera sinova Aronovih. Spoznaja bogocasca je - spoznaja smirenja i krotosti. Smirenje je podrazavanje Hrista, a preuznosenje, samovolja i bestidnost - podrazavanje djavola. Podrazavaj Hrista, a ne djavola; Boga, a ne protivnika Bozjeg; Vladiku, a ne roba izbeglog; milostivog, a ne surovog; covekoljupca, a ne covekomrsca; zitelje bracne zajednice, a ne tame. Ne zuri da dajes naredbe bratstvu da ne bi nalozio na pleca svoja tudjih grehova breme.

Razmatraj delanje svakog dana poredeci ga sa delanjem proslog i pozuri ka ispravljanju. Trudi se u dobrodeteljima da se priblizis andjelima. Ostani u keliji ne danima, ne mesecima, nego tokom dugog niza godina, slaveci tvog Vladiku dan i noc, slicno heruvimima. Ako tako pocnes, tako ces i da zavrsis; iduci putem tesnim u kratkom vremenu tvoga podviznistva, po blagodati Bozjoj, uci ces u Raj sa sijajucom svetiljkom duse, radujuci se sa Hristom u vekove. Amin.

 

preveo Dusan Mihajlovic