.

Njegovo Visokopreosvestenstvo
Mitropolit G. Jovan

-rodjen je 22. oktobra 1936. u slavonskom selu Medincima, kod Podravske Slatine, od roditelja Save i Julke Pavlovic, zemljoradnika.

Prelistavajuci dalje njegovu dosadasnju zivotnu knjigu, vidimo da je ona, uglavnom podeljena na tri osnovna poglavlja, i to: skolovanje, rad u crkvenoj prosveti, na pastirstvu i drugim delatnostima.

SKOLOVANJE

Osnovnu skolu zavrsio je u svom rodnom mestu Medincima, a nizu gimnaziju sa malom maturom u Podravskoj Slatini. Posle toga upisao se u Bogosloviju Svetog Save u manastiru Rakovici i u njoj, kao ucenik njene prve posleratne petorazredne generacije, stekao srednjoskolsko obrazovanje, u vremenu od 1951-1956. godine. Na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu diplomirao je 1963. g. i otisao na postdiplomske studije u Zapadnu Nemacku, gde je na Evangelistickoj akademiji u Slesvigu i Teoloskom fakultetu u Kilu proucavao evangelisticku teologiju, a na Ludvig-Maksimilijan univerzitetu studirao Rimokatolicku teologiju i Vizantologiju kod profesora Beka.Pored toga boravio je u Belgiji u Benediktinskom samostanu Šefton ,u Nemačkoj također u Benediktinskom samostanu «Maria Lah» kod Koblenca i Nideraltaihu kod Minhena, gde se bogosluženja obavljaju po Vizantijskom i zapadnom latinskom obredu.

RAD U CRKVENOJ PROSVETI

Po zavrsetku postdiplomskih studija vratio se u Otadzbinu i stavio na raspolaganje svojoj Crkvi. Tom prilikom Sveti Arhijerejski Sinod ga je postavio za suplenta Bogoslovije u Prizrenu. Tamo je radio u toku skolske 1966/67. g. i odmah na pocetku iduce skolske godine, 1967/68, po potrebi sluzbe premesten za suplenta Bogoslovije u manastiru Krki.

Ovde u manastiru Krki, gde je nasao svoje drugo domace ognjiste, Njegovo Preosvestenstvo episkop dalmatinski Stefan ga je zamonasio 18. novembra 1967, a sutra dan, 19. novembra, u Bosanskom Grahovu rukopolozio u cin jerodjakona. U cin jeromonaha rukopolozen je 2. marta 1969. godine u Kistanju.

Pored nastavnicke duznosti i duznosti glavnog vaspitaca u Bogosloviji, kao i redovnih manastirskih poslusanija, o. Jovan je sve do izbora za Episkopa uspesno rukovodio skolskom i manastirskom bibliotekom.

Profesorski ispit, iz Prakticne grupe bogoslovskih predmeta, polagao je i polozio 16. marta 1972. godine. Neposredno posle toga Sveti Arhijerejski Sinod ga je postavio za stalnog Profesora iste Bogoslovije.

.

PASTIRSKA I DRUGE DELATNOSTI

Delatnost mitropolita Jovana, kao suplenta i profesora bogoslovije nije se svodila samo na redovnu nastavu u skoli i vaspitavanje ucenika, jer je polje njegovog rada u vinogradu Gospodnjem bilo daleko sire i daleko obimnije. Tako, odmah po rukopolozenju za jeromonaha, vidimo ga kako opsluzuje Srpsku pravoslavnu parohiju u Biovicinu Selu, a zatim i manastirsku parohiju u Kistanju.

Pocasni clan Crkvenog suda Eparhije dalmatinske postao je 11. jula 1973. g. i bio sve do maja 1977.g. godine, kada mu je izborom za Episkopa prestao mandat.

Sveti Arhijerejski Sinod ga je bio odredio za clana Komisije za preuzimanje sakralnih crkvenih predmeta, koji su za vreme drugog svetskog rata, odneti i tada se nalazili u «Povijesnom muzeju» i dr. kulturnim ustanovama u Zagrebu.

Pored toga, bio je na sastanku Komisije Svetskog Saveta Crkava za medjucrkvenu pomoc koji je odrzan 4. decembra 1967. u Beogradu. Zatim ucestvuje na internacionalnim ekumenskim konferencijama, prvo u Vodicama kod Sibenika, od 3. do 7. Septembra 1973. i u Belgiji od 19. do 26. jula 1976. Pored Njegovog Preosvestenstva episkopa Stefana prisustvovao je jubilarnoj proslavi Rimokatolicke crkve koja je odrzana u Splitu i Solinu septembra 1976.

Sve ovo zajedno govori o jednoj velikoj dinamici Mitropolita Jovana u radu na svim poljima, koja mu je poveravala Crkva, a plodovi tog rada su, nesumnjivo, zapazeni, jer vidimo da ga je njegov nadlezni arhijerej za ovo vreme odlikovao cinom sindjela i protosindjela i, na kraju, predlozio, Svetom Arhijerejskom Sinodu da ga odlikuje cinom arhimandrita.

Medjutim, najveca ocena njegovog dosadasnjeg rada jeste odluka Svetog Arhijerejskog Sabora od 21 maja 1977. kojom je izabran za Episkopa Srpske Pravoslavne Crkve.

Ovo je Njegova Svetost Patrijarh German istakao u svom pozdravnom govoru prilikom hirotonije Episkopa Jovana.Od 1982-92 izabran je za predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve u Ženevi za međucrkvenu pomoć u CEC I WCC ( u komisiji CICARUS) zamenjivao je oboljelog Patrijarha Germana  po odluci SIN. Br. 1760/zap.758 od 30 juna 1989 godine .Bio je član Svetog Arhijerejskog Sinoda u više mandata.Administrirao Slavonskom Eparhijom poslije smrti vladike Emilijana od1982-85.Poslije smrti Gornjokarlovačkog Episkopa Simeona administrirao je Eparhijom do izbora Episkopa Nikanora za Episkopa Gornjokarlovačkog. U Patrijaršijskom preduzeću «Dobročinstvo»  bio je na dužnosti direktora .U Pećkoj Patrijaršiji 1990. g. presedavo je Svetom Arhijerejskom Saboru.Odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora ASBr.59/zap 71 od 20 maja 1992 g. Izabran je za predsjednika Episkopskog savjeta Srpske Pravoslavne Crkve u Republici Hrvatskoj ,pa je u tom svojstvu potpisao Ugovor sa predsjednikom Vlade Ivicom Račanom o odnosima SPC i Vlade RH.

Drugom odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora AS br. 19/zap.99 od 23 maja 1995 godine umoljen je Mitropolit JOVAN da privremeno u cilju pomoći izbeglim Arhijerejima sa ratnih područja preuzme duhovno staranje o vernom narodu i SPC u RH.Odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora iz 1994 godine proširena je jurisdikcija Eparhije Zagrebačko-ljubljanske i na Srbe u Republici Italiji pa je Mitropolit JOVAN krajem jula iste godine u Hramu Svetog Spiridona Čudotvorca u Trstu preuzeo dužnost od Preosvećenog G.Konstantina Episkopa Srednjeevropskog.

Boravkom u Italiji Mitropolit JOVAN preuzeo je duhovno staranje u parohijama pored Trsta i Rima i u novoosnovanim parohijama Vićenci i Milanu.

U odnosima sa Rimokatoličkom crkvom Mitropolit JOVAN bio je više puta delegat Patrijarha PAVLA i imao prilike pet puta da pozdravi papu Ivana Pavla II.

Mitropolit JOVAN posebnu pažnju poklanja manastiru Lepavini i manastirskom bratstvu na čelu sa Arhimandritom Gavrilom kao Episkop Lepavinski i vikarni Episkop Patrijarha Germana a od 1982 godine kao Mitropolit zagrebački.