Sveti Jovan Zlatousti

 

HRISTOS JE ZNAO DAN KRAJA SVETA

 

Onaj ko je stvorio vekove stvorio je bez sumnje i vremena; ako je pak stvorio vremena, stvorio je i dan; kako onda On da ne zna dan koji je On stvorio?

Sin Bozji da ne zna poslednji dan, Sin koji neprestano prebiva u narucju Oca - bez obzira na to sto je saznanje sustine daleko vaznije nego saznanje dana, beskrajno vaznije? On je, rekavsi sve, oznacio vremena, godine, i dovevsi ucenike Svoje do samih vrata (te je zato rekao: blizu je, pred vratima), precutao dan. Ako pitas za dan i cas, neces od mene cuti nista, govori On; ako pitas uopsteno o vremenu (kraja, nap. prev.) i prethodnim znacima, onda cu ti, ne skrivajuci nista, reci sve podrobno. Da mi je taj dan poznat - za to sam pruzio mnogo dokaza: rekao sam o svim buducim dogadjajima, cak i o tome koliko je od sadasnjeg vremena preostalo do toga dana (to ti objasnjava prica o smokvi) i na taj nacin doveo te do samih vrata. Ako ti nisam otvorio vrata, onda je i to na tvoju korist.

Da bismo se bolje uverili u to da je Hristos precutao dan kraja ne zbog neznanja, obrati paznju na to da On znaku Svoga dolaska dodaje jos i drugi: Jer kako je bilo u dane Noja, tako ce biti i dolazak Sina Covecijeg. Jer kao sto u dane pred potopom jedjahu i pijahu, zenjahu se i udavahu, do onoga dana kad Noje udje u kovceg, i ne shvatise dok ne dodje potop i odnese sve; tako ce biti i dolazak Sina Covecijeg (Mt. 24, 37-39). Hristos je ovo rekao da bi dokazao da ce doci neocekivano, kada vecina bude uzivala u zadovoljstvima. Isto to govori Pavle u sledecim recima: Jer kada govore: mir je i sigurnost, tada ce doci na njih iznenadna pogibija (1. Sol. 5, 3). Ako tada budu zadovoljstva, mir i sigurnost, onda kako Hristos govori: nakon nevolja onih dana? U radosti kakva moze biti tuga? Ovde se podrazumevaju zadovoljstva i mir koje mogu imati samo neosetljivi ljudi. Upravo zato apostol i nije rekao: kada bude mir, vec: kada budu govorili da je mir i sigurnost, prikazujuci time njihovu neosetljivost, poput one koje su ljudi imali u dane Nojeve. Otuda se vidi da ce se s dolaskom antihrista, medju bezboznim ljudima koji su izgubili nadu u svoje spasenje, umnoziti sramna zadovoljstva, kada ce vladati ugadjanje stomaku, prejedanje i pijancenje. Na taj nacin Hristos navodi primer koji potpuno odgovara stanju stvari. Kao u ono vreme, veli On, kada se spremao kovceg, ljudi nisu verovali, cak i onda kada je bio spreman i kada im je nagovestavao blisku nesrecu, oni su ga mirno posmatrali i predavali se uzivanjima kao i sada: javice se antihrist, posle kojeg ce biti kraj, a nakon toga ce slediti kazne i neizrecive muke; a ljudi opijeni od razvrata nece osecati nikakav strah od tih buducih nevolja. Upravo zato ce ih kao bolest koju imaju u utrobi, po reci apostolskoj, zadesiti te uzasne i neminovne nevolje.

 

Kroz oganj apokalipse, Svetilo, Beograd 2000., str. 16-17