Lazareva subota

Zacalo: 39,

Jovan (11, 1-46)

U vreme ono bijase pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. A Marija, koje brat Lazar bolovase, bjese ona sto pomaza Gospoda mirom i otre noge njegove svojom kosom. Onda poslase sestre k njemu govoreci: Gospode! gle onaj koji ti je mio bolestan je. A kad cu Isus, rece: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Bozju, da se proslavi sin Bozji s nje. A Isus ljubljase Martu i sestru njezinu i Lazara. A kad cu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bjese. A potom rece ucenicima: hajdemo opet u Judeju. Ucenici mu rekose: Ravi! sad Judejci scadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoces da ides onamo? Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? Ko danju ide ne spotice se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; a ko ide nocu spotice se, jer nema vidjela u njemu. Ovo kaza, i potom rece im: Lazar, nas prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. Onda mu rekose ucenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustace. A Isus im rece za smrt njegovu, a oni misljahu da govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. I milo mi je vas radi sto nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. Onda Toma, koji se zvase Blizanac, rece ucenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. A kad dodje Isus, nadje ga, a on vec cetiri dana u grobu. A Vitanija bese blizu Jerusalima oko petnaest potrkalista. I mnogi od Judejaca bijahu dosli k Marti i Mariji da ih tjese za bratom njihovijem. Kad Marta dakle cu da Isus ide, izidje pred nj, a Marija sjedjase doma. Onda rece Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdeje nebi moj brat umro. A i sad znam da sto zaistes u Boga dace ti Bog. Isus joj rece: brat ce tvoj ustati. Marta mu rece: znam da ce ustati o vaskrseniju, u posljednji dan. A Isus joj rece: ja sam vaskrsenije i zivot: koji veruje mene ako i umre zivece. I nijeda koji zivi i vjeruje u mene nece umrijeti vavijek. Vjerujes li ovo? Rece mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Bozji koji je trebalo da dodje na svijet. I ovo rekavsi otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreci: Ucitelj je dosao, i zove te. A ona kako cu, usta brzo i otide k njemu; jer Isus jos ne bjese dosao u selo, nego bjese na onom mjestu gdje ga srete Marta. A Judejci onda koji bijahu s njim u kuci i tjesahu je, kad vidjese Mariju da brzo usta i izidje, podjose za njom govoreci da ide na grob da place onamo. A Marija kako dodje gdje bjese Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreci mu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi umro moj brat. Onda Isus kad je vidje gdje place, i gdje placu Judejci koji dodjose s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade zalostan. I rece: gdje ste ga metnuli? Rekose mu: Gospode! hajde da vidis. Udarise suze Isusu. Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljase. A neki od njih rekose: ne mogase li ovaj koji otvori oci slijepcu uciniti da i ovaj ne umre? A Isus opet se zgrozi u sebi, i dodje na grob; a bijase pecina, i kamen lezase na njoj. Isus rece: uzmite kamen. Rece mu Marta, sestra onoga sto je umro: Gospode! vec smrdi; jer su cetiri dana kako je umro. Isus joj rece: ne rekoh ti da ako vjerujes vidjeces slavu Bozju? Uzese dakle kamen gdje lezase mrtvac; a Isus podize oci gore i rece: Oce, hvala ti sto si me uslisio. A ja znadoh da me svagda slusas; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavsi zovnu iza glasa: Lazare! izidji napolje. I izidje mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im rece: razdrijesite ga i pustite nek ide. Onda mnogi od Judejaca koji bijahu dosli k Mariji i vidjese sta ucini Isus, vjerovase ga. A neki od njih otidose k farisejima i kazase im sta ucini Isusu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U IME OCA I SINA

I SVETOGA DUHA

 

Opste vaskrsenje pre stradanja Svoga potvrdjujuci,

iz mrtvih podigao jesi Lazara, Hriste Boze.

Stoga i mi, poput dece znamenja pobede noseci,

Tebi, Pobeditelju smrti klicemo:

Osana na visinama, blagosloven koji dolazi

u ime Gospodnje!

 

Ovo je tropar danasnjeg velikog praznika, braco i sestre, koji mi zajedno na ovom svetom mestu molitveno proslavljamo. Na danasnji dan u Vitaniji se desilo veliko i nevidjeno cudo. Gospod je vaskrsao Lazara iz groba; pozvao ga iz groba i ustao mrtvac, a bio vec cetiri dana u grobu i poceo da se raspada i smrdi.

Desilo se to na jedan obican nacin. Lazar se razboleo. Sestre njegove, Marta i Marija, salju vest Gospodu Hristu, Koji je daleko od Jerusalima, od Vitanije, "da je bolestan onaj koji mu je mio". Kakva pohvala! Lazar je bio izuzetno mio Gospodu Hristu. Ljubljase Gospod Lazara i sestre njegove Martu i Mariju. To je bio dom u koji je On tako cesto navracao, dom u kome je sejao nebesko seme Svoga Jevandjelja. Javljaju Mu: "Lazar je bolestan". Spasitelj prima vest, ali ne zuri. Ostaje dva dana u mestu sa ucenicima Svojim. U jednom trenutku im se obraca recima: "Lazar, nas prijatelj, zaspa". A ucenici odgovaraju: "Gospode i Ucitelju, ako je zaspao, ustace". Tada Gospod rece: "Lazar prijatelj nas, umre. Hajdemo k njemu". I kad su dosli blizu Vitanije, gde je ziveo Lazar sa svojim sestrama, Gospod zastade. Culo se da ogromna masa sveta ide za Njim, kao sto je to uvek bilo. Nikada Spasitelj nije isao sam, nego za Njim ljudi sa svih strana. Marta, ojadjena sestra, potrcala je Spasitelju, pala pred noge Njegove, i zavapila: "Gospode, da si Ti bio ovde, brat moj ne bi umro". A On blago rece: "Brat ce Tvoj ustati. Znam", rece Marta "ustace o vaskrsenju mrtvih". Ali Gospode, to je tako daleko. Spasitelj rece: "Koji veruje u mene, ako i umre zivece. I nijedan koji zivi u ovome svetu i veruje u mene nece umreti, ti nikada nece umreti, vavek. Verujes li ovo? Da Gospode! - rece Marta - verujem". Tada Marta pozva svoju sestru Mariju, "rece joj da je Isus dosao i zove je". Marija brzo ustade i pozuri za Martom, a za njom podjose i svi srodnici i prijatelji koji su bili u kuci. I kad ona dodje Gospodu, "pade pred noge Njegove, i rece: Gospode, da si ti bio ovde brat moj ne bi umro. I zaplaka Gospod", pise u Svetom Jevandjelju, "udarise suze Isusu".

Smrt je tako strasna, smrt je tako uzasna neman, takva strahota za rod ljudski, za coveka, da i Bogocovek Hristos place nad bednim covekom, koji je rob smrti. Umirivsi Svoje osecaje Hristos pita: "A gde ste ga sahranili?" Odvedose ga do groba, i tu mu Marta govori: "Gospode, vec smrdi, cetiri je dana od kako smo ga sahranili". Onda joj On blago rece: "Ne rekoh li ti, ako verujes, videces slavu Bozju?" Tada uperi oci k Nebu i pomoli se Ocu Svom nebesnom i rece gromkim glasom: "Lazare! izadji napolje! I ustade mrtvac povijen platnom", povezan kao sto su to bili obicaji kod Jevreja, i kao sto je i danas obicaj, i Gospod naredi da ga razrese od svih tih pokrova. "I mnogi poverovase u Gospoda videvsi ovo cudo".

Gospod je ucinio ovo cudo sa Lazarom ne samo njega radi. Kao Njegov prijatelj, Lazar je samo bio prethodnica nasa, preteca nas, da bi pokazao da cemo svi vaskrsnuti iz mrtvih na jednu rec Gospoda Hrista: Ustanite! Izadji Lazare, izadji Petre, Jovane! I sav rod ljudski i svi ljudi koji su ziveli na ovome svetu, na dan Strasnoga Suda izaci ce iz svojih grobova telom i sjediniti se sa svojim dusama. To ce biti Sveopste Vaskrsenje. Zato danas vi slusaste i cujete divni tropar o Opstem Vaskrsenju, koji se stalno peva i stalno bruji. Gospod je vaskrsao Lazara da bi nas uverio i Sveopste Vaskrsenje, vaskrsenje i moje i tvoje i svacije. To je cilj ovog velikog cuda i ovoga velikog praznika - da cemo svi vaskrsnuti.

Da, to je temelj hriscanstva, to je radost vere Hristove, to je sva sila vere Hristove, sva mudrost vere Hristove. »ujemo i citatamo, stalno ispovedamo u svetom Simbolu vere, kad citamo Vjeruju: »ekam vaskrsenje mrtvih i zivot buducega veka. To hriscanin radi u ovome svetu. »eka vaskrsenje mrtvih i zivot u onome svetu. A u ovome svetu zivi kao onaj koji je vaskrsao iz mrtvih. Zivi radi gresnoga zivota svog, da bi sto bolje pripremio dusu svoju i telo svoje za onaj svet, za vaskrsenje iz mrtvih i za Vecni Zivot u onome svetu. I mi slaveci Jedinog Pobeditelja smrti Gospoda Hrista, i pevajuci divni tropar Opste Vaskrsenje izrazavamo sustinu vere nase. Jer vera u vaskrsenje nase licno, vaskrsenje svih ljudi, jeste sve i sva u nasoj jevandjelskoj Blagovesti.

Vaskrsenjem Lazarevim Hristos zeli da nas ohrabri, da pokaze prvi primer tog vaskrsenja, i da svakog uveri da ce svaki od nas vaskrsnuti na dan Strasnoga Suda. Tako je vaskrsenjem iz smrti pobeda nad smrcu postala sasvim prirodna za nas hriscane. Jer je Gospod Pobeditelj smrti, Taj sto je pobedio smrt i daje nam besmrtnost i Zivot vecni.

Vaskrsli je Gospod, braco i sestre, za ljudsko bice sve i sva u svima svetovima: sve najlepse, sve najbolje, sve najistinitije, sve najmilije, sve najradosnije, sve najbozanstvenije, sve najmudrije, sve najvecnije. On - sva ljubav nasa, sva istina nasa, sva radost nasa, sve dobro nase, sav zivot nas; Vecni zivot nas u svima Bozanskim vecnostima i beskrajnostima; zivot nas u ovome svetu koji je pun smrti, i danas u ovome svetu, u kome je toliko mnogo vike i buke protiv Gospoda Vaskrslog. Mnogo je ustanika i neprijatelja Hristovih bilo u svetu. Mnogo ih je i danas. Kako je to moguce? Jesu li ljudi oslepeli? Sta to ostavlja Hristos coveku? Sta On daje coveku? Daje mu ono sto mu niko dati ne moze. Daje spasenje iz smrti grehovne, daje Vecni Zivot, daje Vecnu Istinu, Vecnu Pravdu, Vecnu Ljubav. To je ono sto hriscane nosi kroz ovaj svet, ta radost da je smrt pobedjena.

I mi hriscani i danas u ovom vremenu, kada Gospoda Hrista Gone, nalazimo se u nepobedivoj vojsci Jedinog Pobeditelja smrti, Gospoda Hrista, noseci zastave pobede - a to je vera nasa, ljubav nasa, molitva nasa, post nas, sve svete vrline jevandjelske. Sve je to nase oruzje i nasa radost u ovome svetu punom muka i strahota. I kada nas gone i ovome svetu, i kada nas ubijaju, mi zahvaljujemo Gospodu Hristu za pobedu nad smrcu, za radost koju nam je dao pobedivsi smrt radi nas: da cemo svi mi vaskrsnuti na dan Strasnoga Suda, i svaki dobiti po zasluzi: ili vecno blazenstvo ili velike muke.

Blago coveku, blago hriscaninu koji tu veru gaji u svom srcu, njome zivi u ovome svetu, da sa njom izadje iz ovoga sveta i udje u onaj svet, da i on zivi sa vaskrslim i divnim prijateljem Hristovim Lazarom, i njegovim svetim sestrama Martom i Marijom.

O, sveti pobednice svih smrti, svih grehova, pravedni Lazare, pomozi nam da i mi pobijemo sve grehe duse svoje - te glavne neprijatelje, da pobijemo sve ubice duse svoje, sve djavole, i vaskrsnemo u radost Tvoju, radost koja nikada ne prestaje, sluzeci cudesnomu Gospodu, Jedinom Pobeditelju smrti u svima svetovima, Isusu Hristu.

Njemu cast i slava, sada i uvek i kroza sve vekove. Amin.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 


 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 



 

 

 

 



 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


.