MILOSRDJE

Osim prirodne ljubavi postoji jos jedna blagodatna ljubav. Gospod nas pre svega cini ucesnicima Svoje Ljubavi. To uopste nije to, sto je ljubav-dar. Ljudi, koji vole prirodnom ljubavlju, zele drugome dobro na svoj nacin. Pored toga, prirodna ljubav je usmerena samo na one koji nam se svidjaju, i koji nam se cine dostojni te ljubavi. Bozija Ljubav, koja u nama deluje, nam daje snagu da volimo i ljude koje ne podnosimo. Takva ljubav se obicno naziva milosrdjem. Ono je potrebno svakome od nas, ali daleko od toga da svako od nas ume i zeli da ga prihvati. Mi zelimo da nas vole zbog necega; visi vid ljubavi, Ljubav Bozija, nas obozuje. Onaj, ko moze i zeli da je prihvati je vec izvan predela zemaljskih odnosa.

Milosrdje nimalo ne zamenjuje prirodne vrste ljubavi. Naprotiv, one mogu da se odrze i donesu dobar plod samo tada, kada su isprepletane milosrdjem, i njime na neki nacin umnozene. Svaka projava prirodne ljubavi, koja u sebi nema greha, moze postati projavom zahvalne ljubavi-potrebe ili beskorisne, nenametnute ljubavi-dara. Igra, objed, sala, razgovor – sve moze biti forma kojom mi oprastamo ili primamo oprostaj, tesimo ili primamo utehu, ne trazeci svoje. Potpuni, pouzdani preobrazaj prirodne ljubavi je tako tezak posao da ga odista ni jedan pali covek nije izvrsio; ocigledno da su to uspeli samo Sveti. Medjutim, bez tog truda nijedna vrsta ljubavi nece nista doneti.

Trud ljubavi-milosrdja je najtajniji od svih trudova. I mi sami ne treba da ga primecujemo, koliko je to moguce. Dobro je ako pocnemo da se igramo sa detetom, koje se pre toga osecalo krivim, da bi mu pokazali da smo mu oprostili; ali pravo milosrdje tako oplemenjuje dusu, da mi sami zelimo da se igramo sa detetom.

U sebi treba razvijati milosrdje-potrebu. Treba zapamtiti da svako od nas ima neku nepodnosljivo losu karakteristiku. Ako se coveku cini da moze da prozivi zivot i bez milosrdja, bez projave trpeljivosti, bez krotosti i zalosti, onda to znaci da jos ne zivi hriscanskim zivotom.

http://pedagog.eparhia.ru/bibl/pastr/pastr8/