O LJUBAVI LJUDSKOJ

U pocetku svakog razmisljanja o hriscanskom shvatanju ljubavi secamo se reci apostola i jevadjeliste Jovana Bogoslova: " Bog je Ljubav " (1 Jn.4, 8). Reklo bi se da je u ovim recima sadrzano svako rasudjivanje o ljubavi: nasa ljubav je dobra i hriscanska ukoliko je nalik na Ljubav, Koja je Bog. Medjutim, vec pri dubljem razmisljanju o toj temi postaje ocigledno da nije sve tako jednostavno, i da to sto mi u sferi ljudskih odnosa obicno nazivamo toliko sveobuhvatnom i uzvisenom recju "ljubav", zahteva u krajnjoj liniji pazljivo razmatranje i detaljnu kritiku u svetlosti hristologije, soteriologije i hriscanske antropologije.

Neki hriscanski mislioci razlikuju ljubav-dar i ljubav-potrebu. Primer prve od njih je ljubav samopozrtvovanog oca prema svojoj porodici. Primer druge je ljubav deteta, koje od roditelja trazi zastitu od nerazumljivog sveta koji ga plasi.

Ljubav-dar je veoma nalik na Ljubav Gospodnju. Otac predaje Sebe Sinu, Sin Ocu i svetu, i na kraju daruje Ocu isti svet u Sebi i preko Sebe. Ljubav-potreba, naprotiv, uopste ne lici na prethodnu ljubav. Medjutim, veoma kratko razmisljanje ce nas dovesti do zakljucka da nikada i niko nema toliku potrebu da bude samo veoma sebican i gord covek. Ljudi su zaista potrebni jedni drugima " nije dobro coveku biti sam " (Post.2, 18) i ovo se podsvesno odrzava kao ljubav-potreba. Osecanje potpune samodovoljnosti je los duhovni simptom, kao sto je odsustvo apetita takodje los simptom, jer mi zaista treba da jedemo.

Nase duhovno zdravlje direktno zavisi od nase ljubavi prema Bogu, a ta ljubav se skoro u potpunosti svodi na potrebu. Samo uznapredovali duhom se osmeljuju da kazu da su van njenih predela. Ali takvim ljudima bi upoznate visine postale demonska prelest, ako bi smatrali da im "nista nije potrebno" od Boga. "Vise ne postoji bez nizeg" citamo kod jednog od takvih duhovnih podviznika. Oni, koji su osetili ljubav-dar prema Bogu su udarali sebe u grudi zajedno sa jevandjeljskim mitarem i vikali iz dubine svoje duhovne nemoci. Na taj nacin je ljubav-potreba neodvojiva od najviseg duhovnog stepena. Covek je najblizi Bogu onda kada u odredjenom smislu nije nalik na Boga i kada je svestan te razlike, te nesposobnosti i nemoci. Odavde slede vazni zakljuci, bez kojih je nemoguce razmisljati o ljubavi.

Gospod je celom materijalnom svetu darovao slicnost sa Sobom. Na taj nacin, prostranstvo i vreme odrazavaju Njegovu velicinu, svaki zivot Njegovu stvaralacku silu, a covek Njegov um. U tom smislu svaki covek, nezavisno od njegovih vrlina i poroka, vise lici na Boga, nego Njegove nize tvorevine. Ali postoji i druga bliskost mi smo bliski Bogu i kada je veran nas put ka sjedinjenju sa Njim. Bliskost Bogu "po slicnosti" je ogranicena, zatvorena, kao corsokak.

Snazan, slobodan, uveren u sebe, samodovoljan covek ne pominje hriscanskog svetitelja, vec grckog heroja ili sporedni lik utopijskog mita. Nase podrazavanje Bogu u zemaljskom zivotu treba da bude podrazavanje Hristu. Nas obrazac je Spasitelj, i to ne samo u slavi na Tavoru ili po svojem Vaskrsenju, vec i u teskocama svojeg zemaljskog zivota: na putu, u masi ljudi, usred upornih molbi, reci osude, pretnji i burnih sporova, koji mu nisu dozvoljavali ni da se odmori, ni da se osami. Upravo takav zivot u nemoci, koji u nasem shvatanju tako cudno i ocigledno ne lici na Bozanski zivot, ne samo da ne lici na njega vec on to i jeste ovde, na zemlji, u palom svetu.

Tako je i ljubav najbliza Bogu ne tada kada je snazna, slobodna, samodovoljna. Kada zemaljska ljubav uzima na sebe Bozanska punomocja, ona se po svojoj gordosti ne upodobljava Bogu, vec demonu. Ljubavi je kao i coveku neophodno smirenje. Njoj je neophodno to isto "umanjivanje", taj isti "kenozis", koji je u najvisem stepenu projavljen u ovaplocenom Spasitelju. Inace cemo ljudskoj ljubavi pridavati bezuslovnu, nicim neotkupljivu vrednost, koju ona ne zasluzuje, ostajuci u okvirima palog zemaljskog bica. U protivnom, ona postaje ne Bog, vec idol, i unistice i nas, a ujedno i sebe. Sada, imajuci to u vidu razmotrimo detaljnije razlicite vrste ljudske ljubavi.