Mati Zosima Zelim da napisem nesto o shimonahinji Zosimi, koja je bila nasa nastavnica i duhovna majka. Ona je otisla Gospodu 8. januara 2004. godine u 81-oj godini zivota. Evo pisem, a sa knedlom u grlu i ocima punim suza zbog svesti o tom nepovratnom gubitku. Ne zelim cak ni da verujem da se to odjednom desilo, a da mi nismo ni ocekivali. Mati Zosima (Gorlanova) se podvizavala u Sveto-Trojickom zenskom manastiru u gradu Muroma, a poslednjih dana je nalazeci se u skitu, daleko od manastira, bila skoro nedostupna za nas, i bilo je moguce ponekad je posetiti samo po blagoslovu nastojateljice manastira igumanije Tavite (Gorlanove; igumanija Tavita je rodjena cerka shimonahinje Zosime). Mati Zosima je imala veoma tezak zivot, i zelim da pisem o njoj kako bi se za nju pomolili i drugi ljudi a ne samo njena sirota duhovna ceda. O koliko ljudi – i celih porodica, moleci se nocu sa suzama, je privela veri, Bogu, Crkvi – to zna samo Gospod! Upoznao sam se sa mati 1992 godine cini se sasvim slucajno. Teske zivotne okolnosti su me dovele u zenski manastir. Bila sam daleko od Crkve i Boga i u hram sam isla samo da zapalim svecu. Izasla sam iz crkve sva u Mati mi je ispricala ceo svoj zivot. Njena majka je rano umrla, a maceha je nije volela: kao devetogodisnju devojcicu ju je isterivala iz kuce, cesto joj udarala glavu o zid, i nije joj davala da jede. Devojcica je bezala u crkvu, pricala mati o svojim nevoljama, dugo se molila i mnogo plakala. Odrasla je i udala se, ali je rano postala udovica i ostala je sa troje dece na rukama: dva decaka i devojcica (buduca igumanija Tavita). Zivela je sa uvredama i u siromastvu. Ali Boga i crkvu nikad nije zaboravljala. Oba sina su joj rano umrla a ostala je samo cerka. - I tad sam se ja u potpunosti predala Volji Bozijoj, - pricala je mati. Ona je zajedno sa cerkom stupila u zenski manastir u Rigi. Godine 1991 dosli su u Murom, i mati Tavita je pocela iz rusevina da gradi manastir. Tada niko nije ni mogao da pomisli da ce se uskoro na mestu tih rusevina uzvisiti prekrasna crkva, i nove prostorije obnovljenog manastira. Mati Teodosija je zivela u molitvi, molila-plakala za sve i za svja. Imala je mnogo duhovnih ceda i uvek ih je pozdravljala, upucivala, umirivala, poucavala, blagosiljala. O kako nam je s njom bilo dobro! – kao da smo ziveli iza kamenog zida, i tuga nam nije bila nevolja, sve nam je bilo dobro. Ali jednom su je u nedelju Prastanja odvezli u skit – na pusto mesto u sumi, daleko od grada. Tamo se nalazi mala crkva posvecena Muromskoj ikoni Majke Bozije i groblje. Mati se tiho pomolila, a mi smo plakali rastajuci se od svoje ljubimice. Ali Gospod je pomagao pa su je njena najbliskija duhovna ceda i tamo nalazili. Ja sam cesto sa svojom porodicom obilazila mati – i bili smo veoma zadivljeni: samo sto pridjemo skitu (a on je ogradjen ogradom), mati nam je izlazila u susret, grlila nas i blagosiljala, i mi smo plakali od radosti: «Kako si ti mati znala da cemo mi doci?»- «Znam, znam... Prodjite brze». Njena kelija je bila mala, s jednim prozorcicem, i jednostavnim zidovima od brvana, a u uglu su se nalazile ikone od poda do plafona. Krevet je bio stari, gvozdeni, mali skoro prazan sanducic, mali sto i na njemu Jevandjelje, Psaltir, kandilo, veliki broj listica sa imenima za pominjanje, i knjizica. U uglu se nalazio taburet, vedro sa cistom vodom i kutlacica. Na ekseru je visila njena crna odezda. To je sve njeno bogatstvo. Ona je razdavala sve sto su joj donosili: «Uzmite, meni nista ne treba a vi imate porodicu...» mati je bila veoma bolesna, nije bilo zdravog mesta na njoj ali ona nije roptala, vec se molila: «Slava Bogu, Slava Bogu, tako treba!» A nas je sve zalila. Pozalis joj se: «Tu me boli...» - ona prekrsti to mesto rukom, i sve prodje. Da, secam se da je govorila: «Vi stavite na to mesto ikonu svetog mucenika Trifuna i on ce pomoci!» Mati nam je govorila da se ne bojimo nikoga sem Boga, i da na Njega ne zaboravljamo ni minutu. Uvek je govorila da Pslatir treba uvek da se cita: «U njemu je sva sila, zli dusi se boje Psaltira i beze! Ni antihrista se ne bojte, Gospod ce pomoci! Vi se molite za mene, ja cu za vas i svi cemo se spasti, bicemo zajedno. Majku Boziju ne zaboravljajte. Ona je nasa velika zastupnica!» Ona je ispod odezde tajno nosila na grudima veliki Krst na lancu – Njega je dobila od arhimandrita Jovana i njime je blagosiljala svoja duhovna ceda. Taj krst je na kratko vreme pre njene smrti zasijao, kao i lanac. Mati je pretrpela toliko nevolja, gonjenja i ponizenja da o tome ne zelim ni da pisem. Kako je ona to sve podnela? A nikada nije bila u uniniju vec je uvek bila vesela. Uvek se osmehivala, samo je zbog greha plakala. Pitala sam je kako cemo se mi deteubice spasti – jer nam Gospod nece oprostiti! -Oprostice, - govorila je mati. – Molite se, kajte se, cinite milostinju, volite sve i nikoga ne osudjujte, vec samo sebe gledajte! I cesto, cesto je ponavljala: - Znaj samo za sebe – i sam sebi budi dovoljan. Sta vas se ticu drugi? Zivite tako – i spascete se. Nagne glavu, procaska malo s nama i doda: - Spascemo se, spascemo se, svi cemo se spasti! – i to tako uvereno: - Bicemo zajedno! Budite jednostavni, jednostavno zivite jer takve Gospod voli. Budite dalje od porocnih ljudi, ne druzite se sa svakim! A meni je strogo govorila: - Mnogo se poveravas ljudima ... Jastuk treba da ti bude prijateljica! Govori sve Gospodu i Majci Bozijoj, a ne prijateljicama! – strogo me je mati ukoravala. Narocito je insistirala na tome da se pravilno osenjujemo krsnim znakom. U pocetku me je udarala po rukama: «Kakav ti je to krsni znak?! Evo kako treba!» - i oseni se potpunim lepim krstom. Vise puta je govorila: Zbog nepravilnog osenjivanja krsnim znakom lukavi ti sedi na ramenu i sapce na uvo, a ti mu sluzis i ispunjavas sve njegove prohteve, a zatim places: zasto ti je sve lose! Sama si kriva. Sve da se sto brze uradi a neprijatelj to i hoce». Pocnemo da se zalimo mati da nam je tesko, da nas gone i vredjaju ni za sta, a ona se na to smeje: - Jedi psicu, jedi!... Ne bojte se – ovde se vodi borba sa tigrovima, leopardima i lavovima, a vi ste se uplasili psica. Mati se mnogo molila nocu i ujtru – od cetiri sata. I nama je govorila da se molimo u to vreme. Tacno pre godinu dana mati se desilo nesto strasno. Ona je rano ujutru morala zbog necega da izadje iz kelije, i odjednom ju je neka nevidljiva sila podigla visoko-visoko i tresnula o zemlju. Mati dugo nije dosla k sebi, i jako je povredila rame. Od tada je pocela jako da oboljeva... Svi mi, njena ceda, zivimo na velikoj udaljenosti jedni od drugih, i to i na desetine kilometara, a kada je mati Zosima umrla, tog dana smo kao cudom, kao na radiju svi saznali o njenoj smrti. I drugog dana smo se svi pojavili u crkvi Svete Trojice, gde se nalazio njen kovceg sa telom. Posle Liturgije su cetiri svestenika i dva djakona odsluzila opelo, a mi smo stajali sa svecama i nismo mogli da zadrzimo suze. Posli smo kao poslusne ovce za kovcegom, nju su vozili automobilom, a mi smo autobusom otisli za njom u skit, gde je zivela poslednjih godina i gde se upokojila. Dan je bio tih i topao i mati je sahranjena izmedju mladih breza pored crkve. I pevali su se Pashalni tropari: «Hristos Vaskrse iz mrtvih ...», «Vaskrsenje Hristovo videvsi...». Suze su tekle a na dusi je bio takav mir i srce se radovalo. Od cgea – ne znam ali nikad nista slicno nisam osecala. Gospod je udostojio mati Zosimu da se upokoji u toku Bozicnih poklada, na Sabor Presvete Bogorodice i praznik tri ikone Majke Bozije: «Tri radosti», «Milostiva», «Blazena Utroba». I tako nas je mati okupila, svoja najbliza duhovna ceda kao i sestre iz manastira, a znali su je na hiljade ljudi, ceo grad. Svi su se okupili treceg dana da je isprate – a ona je sve na svoj nacin rasporedila. Nije volela slavlja. Zivela je tiho, neprimetno i tako je tiho i umrla. Svi do jednog za koje se molila pred Bogom su bili na njenoj sahrani... Molim vas za vase molitve za nju, a mati ce vam svima pomoci svojim molitvama. Mila i rodjena nasa mati shimonahinjo Zosimo, moli Boga za nas! Nadezda Potehina, grad Murom, Vladimirske oblasti |
---|