NEDELJNA
PROPOVED
Nedelja sesnaesta po Duhovima
Jevandjelje o talantima
Zacalo: 105,
Matej (25, 14 - 30)
Rece Gospod pricu ovu: covek
neki odlazeci, dozva sluge svoje i predade im blago svoje; i jednome dakle
dade pet talanata, a drugome dva, a trecemu jedan, svakome prema njegovoj
moci; i otide odmah. A onaj sto primi pet talanata otide te radi s njima,
i dobi jos pet talanata. Tako i onaj sto primi dva dobi i on jos dva. A
koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega.
A po dugom vremenu dodje gospodar tijeh sluga, i stade se racuniti s njima.
I pristupivsi onaj sto je primio pet talanata, donese jos pet talanata govoreci:
gospodaru! predao si mi pet talanata; evo jos pet talanata ja sam dobio
s njima. A gospodar njegov rece mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom
si mi bio vjeran, nad mnogijem cu te postaviti; udji u radost gospodara
svojega. I pristupivsi onaj sto je primio dva talanta rece: gospodaru! predao
si mi dva talanta; evo jos dva talanta ja sam dobio s njima. A gospodar
njegov rece mu: dobro, slugo dobri i vjerni! U malom si mi bio vjeran nad
mnogim cu te postaviti; udji u radost gospodara svojega. A pristupivsi mu
i onaj sto je primio jedan talanat rece: gospodaru! znao sam da si ti tvrd
covjek: zanjes gdje nijesi sijao, i kupis gdje nijesi vijao; pa se pobojah
i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti svoje. A gospodar njegov
odgovarajuci rece mu: zli i lenjivi slugo! znao si da ja znjem gdje nijesam
sijao, i kupim gdje nijesam vijao: trebalo je dakle moje srebro da das trgovcima;
i ja dosavsi uzeo bi svoje s dobitkom. Uzmite dakle od njega talant, i podajte
onome sto ima deset talanta. Jer svakome koji ima, dace se i preteci ce
mu; a od onoga koji nema, i sto ima uzece se od njega. I nevaljalog slugu
bacite u tamu najkrajnju; ondje ce biti plac i skrgut zuba.
U IME OCA I SINA
I SVETOGA DUHA
Bog ne gleda na to, braco i sestre, sta je jedan covek u ovome svetu i sta ima, i kako je odeven, i nahranjen, i naucen, i od ljudi postovan; Bog gleda na srce coveka. Drugim recima, Bog ne gleda na spoljasnje stanje i polozaj coveka, nego na njegov unutrasnji napredak, uzrast i bogacenje duhom i istinom. Spoljasnja dobra Bog je dao na uzivanje i zivotinjama kao i ljudima, ali bogatu riznicu unutrasnjih, duhovnih dobara On je rasuo samo po dusama ljudskim. Zato za ljude koji su osetili u dusi svojoj darove Bozje sve spoljasnje postaje maloznacajno i manje vredno. Za one, opet, koji svoje duhovne darove zanemaruju i uludo trose na sticanje spoljasnjih, vremenih dobara, bogatstva, vlasti, cina, svetske slave i slicno, riznica darova Bozjih gubi svoju neunistivu vrednost i biva zasuta beznacajnim svetskim brigama i problemima. O ovome nam govori danasnje sveto Jevandjelje.
Svako od nas u danasnjoj jevandjelskoj prici moze da nadje sebe. Dobro pogledajmo u svoj unutrasnji zivot i uvidecemo da se nalazimo ili uz prvog, ili uz drugog, ili uz treceg slugu kojima Bog "preda blago svoje". Svi smo mi od Boga primili ili "pet, ili tri ili jedan talanat", odnosno duhovni dar. A sta smo uradili sa njima? Gde je to blago koje smo primili od Gospoda Hrista? Da li ga umnozavamo ili smo ga zakopali u zemlju tela svoga?
Kroz tajnu krstenja svi verni dobijaju obilje tih darova, a kroz ostale tajne crkvene, darovi se ti od strane Boga pojacavaju i umnozavaju. Zapitajmo sebe koliko smo mi radili na umnozavanju darovanih nam talanata? Koliko smo se puta spremali za sveto Pricesce, koliko smo postovali Bozje zapovesti o molitvi i postu, o ljubavi prema Bogu i bliznjima?
Culi ste u danasnjem svetom Jevandjelju i u danasnjem svetom Apostolu sta se sve od hriscana trazi: stradanje za istinu Hristovu, trpljenje, gladovanje, post, bratoljublje, a pre svega hristoljublje, zrtvovanje radi Hrista; da budemo ljudi koji nista nemaju a sve imaju (up. 2. Kor.6, 10). Da budemo siromasi na zemlji a bogatasi na nebu, da obogacujemo sebe Hristom Bogom, tim neprolaznim bogatstvom, da obogacujemo Njime i bliznje nase. To je nas podvig, to je nas rad, to je nas trud kojim umnozavamo darovane nam talante.
Nije svaki rad blagosloven pred Bogom. Djavo neprekidno radi, ali je proklet njegov rad. Samo rad koji se radi u ime Bozje blagosloven je, i daje svima koji ga vrse vecnu radost, vecno Nebesko Carstvo. Taj rad, taj sveti rad, taj danonocni trud na spasenju duse, trud na dobru bliznjega jeste nasa nepobediva i netrulezna vrednost na nebu, nas umnozeni talanat, nase uzdarje za neizmernu milost i ljubav Bozju prema nama.
Samo ovakvim radom mi dokazujemo svoju vernost Bogu, Koji nam je dao sve darove, dao nam dusu i telo i savest i um i sve sto imamo, sve je to Bozje, nista nije nase. Jer ko od ljudi moze coveku dati dusu? Ko savest? Ko um? Sve je to dar Bozji, sve to Svevisnji i Svemudri Tvorac stvara svakome od nas, i daruje svakome od nas. Zato nam i sv. apostol Pavle porucuje: da proslavimo Boga u telima svojim i u dusama svojim sto je Bozje (1.Kor. 6, 20). I telo i dusa je Bozja, oboje su stvoreni za besmrtnost i Zivot Vecni, zato se moramo truditi da obesmrcujemo sebe svetim jevandjelskim vrlinama, da preko molitve, posta, trpljenja, ljubavi prema Bogu i bliznjima umnozavamo darovane nam talante.
Tada ce i nama Gospod reci kao vernom sluzi iz danasnje jevandjelske price: "Dobri i verni slugo, u malom si mi bio veran, nad mnogim cu te postaviti, udji u radost Gospodara svog", udji u radost Carstva Nebeskoga, udji u sve vecne nebeske radosti.
Eto, braco i sestre, to je nagrada za mali trud i za malu vernost koju mi ukazujemo Spasitelju Gospodu Hristu ovde na zemlji, tvoreci Njegove zapovesti. To je nagrada za sve muke kroz koje hriscanin mora proci u ovome svetu, za sva stradanja. Zato apostol Pavle, koji je stradao vise nego iko od ljudi u ovome svetu, koji se moze meriti sa pravednim Jovom u stradanju, pise svima nama: Radujte se, i opet vam velim radujte se, svagda u Gospodu (1. Sol. 5, 17). Tu radost su osecali svi sveti Mucenici koji su prolazili kroz strasne muke kao da ih ne osecaju, svi sveti Podviznici, svi pustinjaci, svi pravi hriscani. S radoscu su podnosili sve sto ih je snalazilo u ovome svetu radi Hrista, radi duse njihove, radi spasenja njihovog.
Tako se moramo i mi potruditi da steknemo tu nebesku radost, radost u podnosenju raznih nedaca i muka, jos ovde na zemlji, da bismo nastavili da je vecno osecamo u Carstvu Nebeskome. Kazem moramo se potruditi, uloziti mnogo napora da pobedimo svoje gresne navike, da pobedimo svaki greh u sebi, da ocistimo i dusu i um i savest od greha da bi nas obasjala nebeska radost Carstva Bozjega. U suprotnom ce nas zadesiti sudbina poslednjeg sluge, sluge koji je dobio jedan talanat i zakopao ga u zemlju. Tada ce i nas Gospod Hristos kao i njega pitati gde su nam darovi Njegovi, gde su nam talanti koje nam je dao. Nece nam tada pomoci nikakvi izgovori, nikakve okolnosti, nikakve reci kao ni sluzi koji je odgovorio Gospodu: "Gospodaru, znao sam da si tvrd covjek; zanjes gdje nisi sijao, i kupis gde nisi vijao; pa se pobojah te otidoh te sakrih tvoj talanat u zemlju; i evo ti tvoje". A Gospod stvorio nebesa i zemlju, On je taj koji cini da psenica i kukuruz, i sve sto je na zemlji, nice i radja, i razvija se, a bezumni sluga trazi opravdanje u recima "zanjes gde nisi sijao, i kupis gde nisi vijao".
Tako ce i nas Gospod na Strasnom sudu pitati ako ne budemo ispunjavali zapovesti Njegove u ovome svetu slicno sluzi: gde su talanti Moji, gde si zakopao dusu svoju, gde si zakopao savest svoju, za sto si vezao um svoj? Ni nama tada nece pomoci nikakvi izgovori, nikakva opradanja, i cucemo strasne reci: "Zli i lenjivi slugo! ... bacite ga u tamu najkrajnju, gde je plac i skrgut zuba".
Neka nam sveblagi Gospod podari snage da zivimo po Njegovim svetim zapovestima i tvorimo volju Njegovu u ovome svetu da nas ne bi snasle ove strasne reci.
Njemu Bogu Trojedinom Ocu i Sinu i Svetome Duhu neka je slava vavek.
AMIN.
.
.