NEDELJNA

PROPOVED

 

 

Nedelja dvadeset treca po Duhovima

 

Jevandjelje o spasenju coveka i propasti svinja

 

Zacalo: 38,

Luka(8, 26-39)

 

U vreme ono kad dodje Isus na onu stranu (jezera) u zemlju Gergesinsku srete ga jedan covjek iz grada u kome bijahu djavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblacase se, i ne zivljase u kuci, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i rece zdravo: sto je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvisega? Molim te, ne muci me. Jer Isus zapovjedi duhu necistome da izadje iz covjeka: jer ga mucase odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga cuvaju, i iskida sveze, i tjerase ga djavo po pustinji. A Isus ga zapita govoreci: kako ti je ime? A on rece legeon; jer mnogi djavoli bijahu usli u nj. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. A ondje pasijase po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih udju. I dopusti im. Tada izidjose djavoli iz covjeka i udjose u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se. A kad vidjese svinjari sto bi, pobjegose i javise u gradu i po selima. I izidjose ljudi da vide sta je bilo, i dodjose k Isusu, i nadjose covjeka iz koga djavoli bijahu izisli a on sjedi obucen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplasise se. A oni sto su vidjeli kazase im kako se iscjeli bijesni. I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplasili. A on uljeze u ladju i otide natrag. Covjek pak iz koga izidjose djavoli moljase da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreci: vrati se kuci svojoj, i kazuj sta ti ucini Bog. I otide propovijedajuci po svemu gradu sta mu Isus ucini.

 

 

 

Proslonedeljna propoved

 

U IME OCA I SINA

I SVETOGA DUHA

 

"Nebesa kazuju slavu Bozju, i dela ruku Njegovih glasi svod nebeski. Dan danu kazuje, i noc noci javlja" (Ps. 19, 1-4), reci su psalmopojca cara Davida kojima on prenosi svoja vidjenja Bozje premudrosti. Cita Bog lekciju ljudima kroz nebesa, napunjena angelima i okicena zvezdama, i kroz zemlju svu pokrivenu glasilima bica Bozjeg, a ljudi nista ne vide i nista ne cuju. Zasto ne vide i ne cuju? Na ovo pitanje odgovara apostol Pavle u poslanici Rimljanima: "Jer kad poznase Boga, ne proslavise ga kao Boga niti mu zahvalise, nego zaludjese u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo; pretvorise istinu Bozju u laz, i vecma postovase i posluzise tvar nego tvorca" (Rim. 1, 21-25).

Vrlo je malo ljudi na ovoj nasoj planeti koji bi mogli reci da se ove reci ne odnose na njih. Svi mi vise ili manje jurimo za materijalnim dobrima koja su nam potrebna za zivot. U toj trci cesto zaboravimo da se zaustavimo na vreme - onda kad podmirimo svoje osnovne potrebe - nego dopustamo pohlepi da nas porobljuje sebi.

U toj jurnjavi zaboravljamo na Boga, pravdu i istinu Bozju. Srce postaje ispunjeno tamom u kojoj se Bog ne moze nazreti, dusa stesnjena brigom muci se i boluje postajucu lak plen za neciste sile, koje se useljuju u nju kao u svoje obitaliste. Tako covek postaje nizi od zivotinje, postaje orudje kojim upravljaju neciste sile i cini stvari koje ni najdivljije zveri ne bi cinile.

O jednom takvom slucaju demonskog opsednuca govori nam danasnje jevandjelje. Gospod i Spasitelj nas Isus Hristos stigavsi ladjom u okolinu Gadarinsku "izidje na zemlju gde ga srete jedan covjek iz grada u kome bijahu djavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblacase se, i ne zivljase u kuci, nego u grobovima".

Vidimo, braco i sestre, sta cine demonske sile od jadnog coveka. Kad je dusa porobljena necistim silama, one cine sve da sto vise naruze i obescaste lik Bozji po kojem je svaki covek stvoren. Ne samo da su djavoli ruzili telo i dusu opsednutog, vec su se sluzili njime da pakoste i drugim ljudima koji su prolazili tim drumom, "te ga metahu u verige i u puta da ga cuvaju, i iskida sveze, i tjerase ga djavo po pustinji".

Znajuci djavo da je Gospod sa ucenicima sisao sa ladje nedaleko od tog mesta i da ce biti isteran iz svog obitalista u bezdan jednom reci Spasiteljevom, pozuri k Hristu i obrati mu se recima: "Sto je tebi do mene , Isuse sine Boga najvisega? Molim te ne muci me. A Isus ga zapita govoreci: kako ti je ime? A on rece: legeon; jer mnogi djavoli bijahu u jadnom coveku i moljahu ga da im ne zapoveda da idu u bezdan".

Djavoli znaju da ih na kraju ceka vecna muka - onda kada oganj Strasnog suda izmeni svu zemlju i pocisti sve sto ne valja, kada se razluci dobro od zla i kada svi pravednici pocnu da blazenstvuju u nezalaznoj svetlosti Bozjoj. Boje se bezdana u kojem ce vecno muciti sami sebe i znaju da od tih muka nece biti izbavljenja. Boje se da im Spasitelj nas Gospod Isus Hristos ne naredi da pre vremena odu na to mesto svoga vecnog mucenja. O, kad bi i gresni ljudi mogli to znati: da i njih ceka muka, i to ne manja od one muke koja djavole ceka! Videce to na kraju, kada polete poput munje u oganj vecni, "pripravljen djavolu i slugama njegovim" (Mt. 25, 41).

Zato djavoli mole Hrista da im naredi da idu u svinje u kojima ce im biti mnogo lakse nego u bezdanu. "Tada izidjose djavoli iz coveka i udjose u svinje; i navali sav krd (oko 2000 svinja) u jezero i utopi se". Hristos dopusta djavolima da izbegnu muke u bezdanu i udju u svinje, ne zato da bi ucinio po zelji djavolima, nego zato da pouci ljude. Gde su svinje tu je i necistoca, a necisti duhovi vole necistocu; i gde ove nema oni je tu silom stvaraju. I gde je malo ima, tu se oni brzo namamljuju i od malo hitro stvaraju mnogo.

Time pak sto su svinje pohrlile i brzo se potopile u jezero hoce Gospod da nas pouci kako je halapljivost i prozdrljivost slabo otporna prema sili demonskoj, i da nas opomene na post. Svaki visak hrane unesen u telo je neiskoristen i gomila se. Telo se deblja i biva okovano tim viskom kao oklopom. Kroz taj oklop zle i neciste sile deluju koristeci taj visak nagomilane energije za podstrek tela da cini zlo. Uz to, neciste sile deluju i preko pomisli, upravljajuci ove ka zeljama tela. Kad covekova volja i savest popuste, tada covek cini dela koja su protivna zapovestima Bozjim - cini greh. Greh opet udaljuje blagodat od coveka i stvara pogodno tlo za dejstvo necistih sila. Kada covek narusi svoj unutrasnji duhovni sklad, on najpre oboleva dusevno: postaje nervozan, sklon svadji, nigde ne nalazi mira, trazi da - slicno svinji - stalno nesto jede ili pije... To sve radi zbog toga sto demonske sile koje su se ugnezdile u njegovoj dusi traze da ispuni njihovu volju. Tako covek s vremenom postaje sluga djavolji umesto sluga Bozji.

No, vratimo se na jevandjelsku pricu: "A kad vidjese svinjari sto bi, pobjegose i javise u gradu i po selima. I izidjose ljudi da vide sta je bilo, i dodjose k Isusu, i nadjose covjeka iz koga djavoli bijahu izasli a on sjedi obucen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplasise se".

Strah i uzas bese ispunio i svinjare i gradjane, i behu se vrlo uplasili. Svi videse sto ni culi ni videli nisu: besomucnog coveka, od koga su godinama strepili, gde sedi kraj nogu Hristovih, miran i pametan. I cuse pricu od apostola i od svojih svinjara kako je Hristos iscelio besomucnog coveka, kako legion demona uzdrhta od straha pri samoj pojavi Hrista, kako Ga u strahu molise da ih posalje u svinje, najzad kako zli duhovi kao vihor savitlase krdo i survase ga u jezero. Sve to cuse, sve to razumese, i videse nova coveka ociscena i vaskrsla; i gledase u lice Gospodu, Koji stajase pred njima, krotak i miran, kao da ne bese ucinio vece cudo nego da je Gergesinska brda bacio u more, - i od svega toga oni samo jedno zadrzase u pameti i u srcu, naime: da su njihove svinje bespovratno propale. "I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih, jer se bijahu vrlo uplasili. A on uljeze u ladju i otide odmah".

Mesto da kleknu na kolena i zahvale Gospodu sto spase coveka, oni zale sto pogubise svinje! Mesto da zovu Gospoda u goste, oni ga mole da sto pre ode od njih. Mesto da pevaju slavu Bogu, oni kukaju za svinjama. Vaistinu se obistinjuju reci sv. apostola Pavla sa pocetka propovedi: "Pretvorise istinu Bozju u laz, i vecma postovase i posluzise tvar nego tvorca". No, ne zurimo da osudimo ove svinjoljubive Gergesince pre nego sto pogledamo u duse svoje i vidimo da li bismo mi zrtvovali dve hiljade svinja da bismo spasili zivot jednog besomucnog coveka.

Zato, setimo se leka koji je Hristos preporucio: "Ovaj rod se izgoni samo molitvom i postom", i pocnimo tim lekom leciti svoje duse. Ispunimo i reci Hristove iz danasnjeg jevandjelja: "Vrati se kuci svojoj, i kazuj sta ti ucini Bog", pa prenesimo Hristovu nauku u svoje domove potvrdjujuci Njegove reci svojim delima.

Neka nam trojedini Bog, Otac i Sin i Sveti Duh budu na pomoci. Njemu neka je slava vavek. AMIN.

 

 

 


 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 


 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 



 

 

 

 



 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


.