NEDELJNA
PROPOVED
Nedelja dvadeset osma po Duhovima
Jevandjelje o
isceljenju
deset gubavih
Zacalo: 85,
Luka (17, 12 - 20)
U ono vreme kad ulazase Isus u jedno selo sretose ga deset gubavijeh ljudi, koji stase izdaleka. I podigose glas govoreci: Isuse ucitelju! pomiluj nas. I vidjevsi ih rece im: idite pokazite se svestenicima. I oni iduci ocistise se. A jedan od njih vidjeci da se iscijeli povrati se hvaleci Boga iza glasa, i pade nicice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bjese Samarjanin. A Isus odgovarajuci rece: ne iscjelise li se desetorica? Gdje su dakle devetorica? Kako se medju njima koji ne nadje da zahvali Bogu, nego samo ovaj tudjin? I rece mu: ustani, idi; vjera tvoja pomaze ti.
U IME OCA I SINA
I SVETOGA DUHA
Kada nas u zivotu susretnu "dobri dani", kada nam ide sve onako kako samo pozeleti mozemo i kada svi oko nas odobravaju nase uspesne zivotne poteze, mi tada osecamo neizmernu radost i zadovoljstvo. Malo ko od nas u takvim trenucima misli na Onoga Koji nam je sve to darovao i Koji ne trazi nista za uzvrat osim poznanja milosti Njegove u svemu sto nam je darovao i sto nas je snaslo u zivotu.
Kada nam bilo koji covek ucini bilo kakvo dobro mi prema Njemu osecamo zahvalnost i nastojimo mu na bilo koji nacin uzvratiti svojim dobrim delom. Medjutim, koliko mi dobra primamo od Boga, a kako malo ili cak nista ne osecamo prema Njemu i ne uznosimo Mu zahvalnost, kao Darodavcu svih dobara. Koliko se milosti Njegove spusta na sve nas svakoga dana, a koliko Mu mi za to blagodarimo? Koliko nam On pritice u pomoc, a koliko mi Njemu blagodarimo svojim zivotom po zapovestima Njegovim?
Vaistinu malo i premalo! O jednom slicnom primeru ljudske neblagodarnosti govori nam i danasnje jevandjelje.
Kada je Spasitelj nas isao sa svojim ucenicima prema Jerusalimu, negde na kraju ravnice Galilejske ispred jednoga sela "sretose ga deset gubavih ljudi koji stadose izdaleka, i podigose glas svoj govoreci: Isuse, Ucitelju, pomiluj nas."
Strasno je i jednoga gubavoga videti, a kamoli deset u gomili. Telo je pokriveno od glave do pete najpre belim bubuljicama, a potom belim gnojnim krastama, koje prvo svrbe a potom kao ognjem peku! Telo koje gnjili i raspada se! Telo u kome je gnoj jaci od krvi! Telo koje je smrad i spolja i iznutra! Eto, to je gubav covek. Pa kad guba uhvati i nos, i usta, i oci, mozemo samo zamisliti kakav je to vazduh koji se kroz gnoj dise? i kakva je to hrana koja se sa gnojem jede? i kakav je to svet uopste koji se kroz gnoj gleda?
Ovakvih deset jadnih ljudi zavapi izdaleka Gospodu Isusu Hristu. A sta im On odgovori?
Evo sta: "Idite i pokazite se svestenicima."
Spasitelj nas, znajuci za ove jadne ljude i pre nego sto su oni zavapili Njemu za pomoc, salje ih da ispune zakon Bozji, po kome: "Samo svestenici imaju duznost da gubave proglasuju necistim i izgone ih iz drustva, a da opet isceljene proglasuju cistim i zdravim i povracaju ih u drustvo ljudi" (3. Moj. 34, 44). Na putu gubavaca ka hramu Bozjem Spasitelj im na jedan do tada nevidjeni nacin daruje isceljenje.
Ovo potvrdjuju reci iz nastavka danasnje jevandjelske price: "I dogodi se, kad idjahu, da se ocistise."
Zastanimo ovde i zagledajmo tu skrivenu tajnu zahvaljujuci kojoj se ovih deset gubavih ljudi iscelise. Ovu tajnu Sveti oci nazvase poslusnoscu, odnosno bespogovornom i istinskom spremnoscu da se izvrsi Hristova zapovest. Poslusnost i vera desetorice bolesnih ljudi rezultirale su Bozanskim darom isceljenja, poslusnost i vera svakog od nas, braco i sestre, Bozanskim zapovestima, rezultirace takodje Bozanskim darom onoga sto nam je potrebno i sto je na korist za spasenje duse. Bog nam uvek daje ono sto nam je najkorisnije u datom trenutku po dobro nas samih. Pred njim vreme ne igra nikakvu ulogu jer On se nalazi u vecnosti, u koju cemo i mi preci; ili, bolje reci, u kojoj zivimo ali okovani oklopom sto se telo zove. Kao sto kaze Njegova Svetost Patrijarh Pavle: "Vreme je ono sto ima proslost, ima buducnost i sadasnjost. Proslosti u stvari nema - ona je bila. Buducnosti nema takodje - ona ce doci; a sta postoji? Postoji sadasnjost. Ali sta je sadasnjost? Dok sat ne otkuca tik-tak, to je buducnost, a kad otkuca, to je proslost. Sta je dakle sadasnjost?"
Zato, braco i sestre, po reci svetog apostola Pavla: "Pazimo na vreme, jer su dani zli" (Ef. 5,16), uznosimo blagodarnost Bogu za svaki trenutak svoga zivota i ispunjavajmo zapovesti Gospodnje da se preko njih na nas spusti milost Bozja toliko potrebna svima nama. Nemojmo postupati kao devet isceljenih gubavaca iz danasnje jevandjelske price za koje Hristos kaze: "Gde li su devetorica? Kako se ne vrati ni jedan od njih i dade slavu Bogu".
Postupajmo kao onaj "jedan od njih koji videvsi da se isceli, vrati se slaveci Boga iz svega glasa. I pade nicice pred noge Isusove i zablagodari mu".
Tako i mi blagodarimo Bogu iz svega glasa, iz svega srca, iz svega uma i bica svoga za svako dobro koje nam se desi u zivotu, za svaku radost, za svaku tugu, za sve i sva, svakog trenutka, da bismo se udostojili Njegovih reci: "Dobro, slugo dobri i verni, u malom si mi bio veran, nad mnogim cu te postaviti; udji u radost Gospodara svojega". Uzmimo na sebe dobrovoljno Krst Hristov i nosimo ga kroz zivot svoj kao najvecu vrednost koju moze covek da zadobije na ovome svetu.
Spasitelj nas je sa svakim onim koji ispunjava volju i zakon Bozji. Sa svakim onim koji zivi u jevandjelskim vrlinama posta, molitve, pokajanja, ispovesti, milosrdja, prastanja, ljubavi i Pricesca. Dopustimo da se i u nas useli istinsko poznanje kao u isceljenog gubavca iz danasnje jevandjelske price, koje je proisteklo iz ispunjavanja jevandjelskih vrlina. Svako ko misli da ugadja Bogu a ne zivi po zapovestima Njegovim vara sam sebe i nalazi se na putu stradanja, gde ga snalaze razne bolesti, nemiri i sve drugo sto je suprotno ljubavi Bozjoj. Ne moze coveku da bude dobro ako se svojevoljno odvaja od Boga svojim delima protiv zapovesti Bozjih. No, treba naglasiti da i jevandjelski put kojim se zadobija zivot u Carstvu Bozjem nije oslobodjen stradanja. Sam Spasitelj je rekao: "Udjite na uska vrata; jer su siroka vrata i sirok put sto vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu, a uska vrata i tijesan put su sto vode u zivot, i malo ih je koji ga nalaze" (Mt. 7, 13-14),
Neka nas ove reci Spasiteljeve probude i otvore nase duhovne oci kao sto su otvorile isceljenom gubavcu, da bismo i mi iz sveg glasa proslavljali Boga trojedinog, Oca i Sina i Svetoga Duha vavek. AMIN.
.
.