NISMO SAMI

Ako zamislimo da je sunce kao jabuka, onda je nasa majka zemlja kao glava ciode! Milioni drugih nebeskih tela u svemiru plove oko jabuke i oko glave ciode. Neka su kao nasa zemlja, druga su kao nase sunce, neka su manja od zemlje a neka su kao dinja ili lubenica u poredjenju sa nasom jabukom - suncem. Svuda oko nas je, izgleda, plavo nebo ukraseno kao nakit sa suncima, mesecima i zvezdama. Tako nam bar izgleda. U stvarnosti, mi znamo da su neke zvezdice koje krase svemir iznad nas ustvari ogromna sazvezdja ogromnih razmera. Mera kojom se meri velicina i udaljenost kozmickih tela ispunjavaju nas zaprepascenjem i zgranuti smo radi toga sto su nedostizna. Ne mogu da razumem kako normalna osoba, kada razmislja o ovome, moze da se uzdrzi da ne uzvikne: "Gospode, Boze moj, velik si veoma..!" (Ps. 104:1).

Zbog ogromnosti svemira, astronomi ne mere rastojanja izmedju nebeskih tela miljama i kilometrima, vec svetloscu i svetlosnim godinama. Svetlost putuje oko 300 kilometara (187 milja) u sekundi. Koliko sekundi, minuta, casova, dana ili godina treba da prodje da bi svetlost sa neke zvezde doprla do nase planete - to je koliko je ta zvezda od nas udaljena. Kilometri i milje su suvise male mere za ogromnu tvar Velikog Tvorca Neba i Zemlje! Na primer, izvan suncanog sistema, najbliza zvezda je Kentaur. Ona je samo cetiri svetlosne godine daleko od nas! Sirijus je malo dalje - samo deset svetlosnih godina! Neka nebeska tela su hiljadama, desetinama hiljada, pa cak i stotinama hiljada svetlosnih godina daleko. Izmedju svih ovih tela rastrkanih kao prah po nedostiznom svemiru, jedno zrno prasine je nasa majka zemlja! Njegos je, bolje nego iko drugi, opisao tu svemirnu ogromnost u svome "Gorskom vijencu":

"Boze dragi, koji sve upravljas,

koji sjedis na prestol nebesni

te mogucim zazizes pogledom

sva svijetla kola u prostoru;

Ti, koji si razvija prasinu

ispod Tvoga trona svijetloga

nazva ih Tvojim mirovima,

Ti si prasak svaki ozivio

nasija ga umnijem sjemenom."

Zrno prasine - to je svaki od nas; to je, ako coveka posmatramo iz materijalistickog ugla gledanja, kvantitet organizovane materije. Bez duha, bez duse, bez icega viseg od nase fizicke prirode! I to zrno prasine zasejano umnim semenom, izmerilo je svemir i zna meru, tezinu, gustinu, temperaturu, fizicko-hemijski sastav svih nebeskih tela. Covek zna mesto svake zvezde u svemiru, njen prosli i buduci zivot (na osnovi gustine svetla). Covek moze biti zrno prasine iz svemirnog praha, a iznenadjuje nas KAKO JE TO ZRNO PRASINE SVOJIM RAZUMOM OBUHVATILO - CELOKUPNI SVEMIR?!

Za hriscanina, koji zna osnovnu istinu o Bogom-otkrivenoj nauci, nije tesko da razume, jer je od Hrista naucio da velicina coveka lezi u njegovoj duhovnoj, a ne materijalnoj prirodi. Mi smo, pre i iznad svega duhovna bica. Andjeli su bestelesna duhovna bica, a covek je telesno bice u maloj meri. A duhovno bice u mnogo vecoj meri. Naucili smo od Hrista da je za Boga dusa dragocenija nego celokupan svet. Po svojoj telesnoj prirodi, u poredjenju sa zivotinjama, covek se procenjuje vrlo nisko. Po svojoj snazi, brzini, ostrini vida, sluha i drugih cula; po svojoj sposobnosti da sacuva novorodjence i osposobi ga da prezivi, covek je daleko iza svakog zivog stvorenja na zemlji. Pa ipak, covek vlada zemljom - kao sto je receno u prvoj glavi Knjige postanja. Ne svojom telesnom snagom, vec duhovnom.

Ipak, taj materijalni svet, svojim astronomskim, mikroskopskim, mikrofizickim merama je svedok snage i mudrosti svoga Tvorca. A covekovo seme razuma jos ubedljivije svedoci svoje bozansko poreklo. Ljudska dusa proslavlja Boga kroz svoje zahvalno divljenje i ljubav: "Ruke Tvoje stvorile su me i nacinile me" (Ps. 119:73). A zatim: "Ljubicu te, Gospode, krjeposti moja, Gospode, grade moj, koji se oboriti ne moze, izbavitelju moj, Boze moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, stite moj, roze spasenja mojega, utociste moje!" (Ps. 18:1-2).

Tajna stvaranja vodi ka veri. U svakom slucaju, covek joj se moze pribliziti samo verom. Da li verujemo da u pocetku stvori Bog nebo i zemlju, kako je u Bibliji (Knjiga postanja 1:1), ili to odbacujemo (protivno zdravom razumu) i prihvatamo ateisticko glediste da se svet sam stvorio i da covek nije nista drugo vec rezultat mnogobrojnih evolucija prouzrokovanih svemirnom sudbinom (nesrecni slucaj!) - u oba slucaja mi svi smo vernici, mi svi verujemo.

Suocen sa velicanstvenoscu ovoga sveta i svojom sopstvenom prirodom, covek lako dolazi do saznanja da cela istina nije dostupna ljudskom razumu za vreme njegovog kratkovremenog zivota. "Ko je taj covek", veli prorok Jeremija, "koji je tako mudar da moze sve to razumeti?" (Jeremija 19:12).

Apostol Pavle, koji je napisao skoro polovinu Novog zaveta, kaze: "Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda cemo licem u lice; sad znam djelimicno, a onda cu poznati kao sto bih poznat" (1. Kor. 13:12). "Jer djelimicno znamo, i djelimicno prorokujemo; a kada dodje savrseno, onda ce prestati sto je djelimicno" (13:9-10). Dotle, ostaje vera!

Kao sto znamo, Jevandjelje znaci radosna vest ili dobra vest. Sustina je hriscanske radosne vesti - Jevandjelja - da mi nismo sami u svemiru.

Ne samo da nismo sami, vec imamo Oca Tvorca, koji ne samo da je stvorio svet, nego On i upravlja njime, i, narocito, da je On pun ljubavi za nas ljudski rod. "Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima zivot vjecni" (Jn. 3:16).

Nasuprot tome, drugo verovanje - verovanje da Bog ne postoji - predstavlja za coveka ocajnicku i zastrasujucu novost koja znaci: mi smo sami u strahovitom prostranstvu i nikakva zrtva, nikakva vrlina niti ideali nemaju nikakvu osnovu i smisao. Samo oni koji su u stanju da suzbiju svaku uzviseniju misao mogu ziveti u ovom svetu u toj obmani.

Put ka istinskoj sreci, duhovnom miru i radosti nije neki metod, a Hristos jeste! Ja sam put! - kaze On. Bez Njega tama je svuda. "I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze" (Jn. 1:5). Hristov dolazak nije neka hipoteza, vec dragoceni dokaz da nismo sami. Slava Bogu! Hvala mu za sve sto smo; izuzev greha, za sve sto imamo, i, iznad svega - DA ON JESTE - i mi nismo sami. U svojim dusama mi mozemo da cujemo odjek Njegovog utesavajuceg glasa: Ne plasite se, ja sam sa vama; niste sami!

 

+ protojerej-stavrofor Radovan Miljkovic

prevod: protojerej-stavrofor dr Mateja Matejic