MANASTIR VAVEDENJE

Ovaj srednjovekovni manastir nalazi se na 7 -8 kilometara od Čačka između Morave i glavnog druma koji prolazi kroz Beljinu, Parmenac, Riđage, Pakovraće i ide za Ovčar Banju. Planine Ovčar i Kablar odatle se već jasno ocrtavaju sa zapadne strane i uzdižu visoko kao dva džina natkrivljujući Ovčarsko-kablarsku klisuru, kroz koju se krivudavim tokom probija Zapadna Morava. Manastir je na lepom i ravnom mestu kraj samog druma. Ne zna se tačno kada je podignut. Po predanju na koje se oslanjaju Vuk Karadžić i putopisac Joakim Vujić, manastir Vavedenje su podigli Sveti Sava i njegov otac Simeon. Tako i sam Joakim navodi u svom "Putešestviju" od 1826. godine.

U mineju meseca jula stoji zapis: "1797 leta soveršisja manastir Vavedenije blizu Morave reke pod planinom Ovčarom i Kablarom i zapustila bila 100 godina i Božijim poveljenijem soveršisja meseca junija, a trudom popa Mila Vujovića koji i monaški čin primi i imja bist jemu Milentije". Tako i po ovom zapisu vidi se da je manastir mnogo ranije postojao.

Takođe, postoji predanje da je crkva manastira Vavedenja služila za sve potrebe čačanskim sveštenicima kada je čuvena Stracimirova zadužbina Gradac, to jest crkva u Čačku, pretvorena u džamiju. Verovatno da je i sam manastir nastao u vezi s tom crkvom Stracimirovom kao i sa svetovavedenjskim u Svetoj Gori manastirom Hilandarom.

Međutim, ipak, srpski putopisac M. V. Milićević tvrdi, da je crkvu gradio isti neimar koji je zidao i crkvu u Arilju, jer su kubeta i jedne i druge imale isti osnov i istu arhitektonsku ornamentiku.

Crkva je bila živopisana i živopis se sačuvao sve do 1872. godine, kad je kube palo u crkvu , a tutori napravili svod umesto kubeta. Tom prilikom majstori su oštećene freske obili i stavili nov malter, kako veli Joakim Vujić.

Godine 1928. srušena je drvena priprata a ozidana nova od kamena zajedno sa zvonikom.

U manastiru se nalaze carske dveri i krst sa raspećem sa starog ikonostasa koji je rađen u 18. veku i živopisali su ga Simeon Lazović iz Prijepolja i njegovi sinovi. Postoje ikone i drugi radovi od Dimitrija Postnikovića i Nikole Agatonovića.

U manastirskoj arhivi nalazi se četvorojevanđelje zvano Gundulićevo u izdanju Trajana Gundulića, koje je štampano 1552. godine, kao prva knjiga prve Beogradske štamparije te iste godine. Poklonjena je ovom manastiru, što svedoči da je tada postojao manastir sa svojim bratstvom. Iz raznih dokumanata i zapisa vidi se da je ovaj manastir nekad bio i parohijska crkva, a nekad opet manastir s bratstvom. Doskora je bio i parohijska crkva u kojoj je 1933. godine služio prota Steva Mijušković, sin Nedelja Mijuškovića, koji je znao napamet Gorski vijenac.

Sveto Vavedenje pretrpelo je dosta teškoća u Drugom svetskom ratu od Bugara, Nemaca i drugih. Od parohijske crkve pretvoren je ponovo u manastir aprila 1975. godine. Po blagoslovu episkopa žičkog Vasilija, postao je ženski manastir, i prva igumanija tog ženskog manastira jeste uzorna i zaslužna monahinja Jovana Srbović iz Struge. Ona je bila uzorna monahinja prvo manastira Kališta (vidi njenu biografijau), a zatim manastira Jovanja, odakle je posle rata 1951. godine postavljena za nastojateljicu novoosnovanog ženskog manastira Sretenja, u kome je već bila 20. septembra. Iz Sretenja sa jednim delom sestrinjstva prelazi u Sveto Vavedenje 1975. godine, gde osniva ovo sestrinstvo. Za kratko vreme ta je sveta obitelj propevala. Crkva je obnovljena i lepo ukrašena. Stari konak je obnovljen i novi, još lepši, napravljen. Uvedeno je svakodnevno puno bogosluženje. Manastirska porta solidno je ograđena i ukrašena; eknomija sređena, ograđena i unapređena. Sestre su osnovale u manastiru i radionicu za izrađivanje ikona, za šivenje svešteničkih odeždi i mantija. Tako je manastir obnovljen i doveden u red bolje nego ikad, možda, u svojoj istoriji, iako predanje pripoveda da je taj manastir imao, kao i drugi, u doba Nemanjića mnogo monaha.

Sadašnje blagosloveno sestrinstvo ovog manastira sačinjavaju sledeće sestre:

Igumanija Jovana (Srbović), umrla je u Vavedenju 1. marta 1992. godine

Monahinja Fevronija (postavljena je za starešinu tog manastira posle smrti igumanije Jovane)

Monahinja Iraida

Monahinja Antonija

Monahinja Efimija

Monahinja Varvara

Monahinja Angelina

Monahinja Paraskeva

Monahinja Hristina

Monahinja Marija

Iskušenica Natalija

Monah Mihailo

Gospode, molitvama Presvete Tvoje Matere Djeve Marije Čuvaj ovu njenu devojačku svetu obitelj.