PAROHIJSKEVIJESTI

GLASNIK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVENE OPSTINE ZAGREBACKE

IZLAZI BLAGOSLOVOM NJEGOVOG VISOKOPREOSVESTENSTVA MITROPOLITA

ZAGREBACKO – LJUBLJANSKOG I CIJELE ITALIJE GOSPODINA GOSPODINA JOVANA

Broj 5/ godina III decembar 2003.

O KRSNOJ SLAVI

Prvohrišćanska vjera, od Boga nam dana i od Svetih Apostola predana, da slavimo Boga i Njegove Svetitelje. Slavljenje Boga i Božijih ugodnika: Anđela, Apostola, Proroka, Mučenika, Svetitelja, prepodobnih i svih Pravednika, jeste naš hrišćanski pravoslavni stav, kojim ispovijedamo vjeru svoju u pravi cilj i smisao našeg ljudskog života i ovdje na zemlji i u vječnosti. Jer ko slavi Boga i Božije Svetitelje, taj slavi i istinsku i vječnu slavu čovjekovu u Bogu Živom i Istinitom, te onda neće slaviti nikakve lažne bogove, ni prolazne smrtne ljude ovoga svijeta. Slaveći Boga i Njegove ugodnike, kao prave i istinite besmrtne ljude, koji iz ovog prolaznog i smrtnog života Bogom živim prijeđoše u život vječni i besmrtni, taj će i sam slavom Božijom proslaviti i Bogu i Svetima upodobiti, jer će od Boga biti zajedno i sa Svetima biti proslavljen u vječnom carstvu Nebeskom. Tako su Boga i Njegove Svete slavili hrišćani od samog početka i zato su mnogi od njih i sami Sveci postali. Ovo drevno hrišćansko Sveto predanje o slavljenju Boga i slave Božije u Svetima primili smo i mi Pravoslavni Srbi od Svetog Ćirila i Metodija i od Svetoga Save. Zato slavimo svake nedjelje i svakoga praznika Hrista Boga i Spasitelja našeg i Njegovu presvetu Bogomajku i svete anđele i Svetitelje Božije. Slavimo ih najprije zajedno sa cijelom Crkvom Božijom, u svojoj parohiji i u svome hramu, kada naša parohija ili manastir slavi svoju slavu, tj. svoga Svetitelja kao svoga Nebeskog zaštitnika, koga istoga dana slave i svi Pravoslavni hrišćani u svijetu. Otuda, sveta slava, kao opštehrišćansko i svecrkveno slavljenje Boga i Božijih Svetitelja, nije samo srpski običaj, jer slavu slave i svi ostali pravoslavni u svijetu.

Gdje je Srbin - tu je i slava

U velikoj porodici pravoslavnih hrišćanskih naroda srpski narod se najlakše prepoznaje po slavljenju domaćeg, porodičnog paznika zvanog slava ili krsno ime. S pravom se govori i piše da su Srbi prepoznatljivi upravo po svom sveopštem običaju slavljenja slave, ma gdje da žive ili ma gdje da su živjeli otkako su kršteni narod, a naročito od vremena Sveog Save pa nadalje. Specifičnost slave, sastoji se u tome što ovaj naš lijepi običaj nije svečanost pojedinca, kao što je, na primjer , imendan ili rođendan, obočaji koji postoje i kod hrišćanskih pravoslavnih naroda, nego predstavlja slavlje « slavljenje jedne šire zajednice»: porodice, ili više njih , čak plemena.

Šta je slava ili krsno ime?

Teško je sročiti izvjesnu «definiciju» slave ili krsnog imena i sažeto, u jednoj rečenici, iznijeti njen sadržaj i smisao. Moglo bi se reći da je slava molitveno proslavljanje jednog svetitelja kao zaštitnika jedne porodice i njenog molitvenog zastupnika pred Bogom. Na dan svoje slave, porodica još revnosnije nego inače proslavlja i molitveno veliča Gospoda slave «divnog u svetima Njegovim». Na taj dan pordica se još usrdnije nego inače moli svome svetom zastupniku da molitveno posreduje pred Svemilostivim Gospodom za milost i blagodat Njegovu, za spasenje i vječni život, za učešće u vječnoj slavi, ljepoti i radosti nebeskog Carstva Njegovog. Na osnovu rečenog možemo da uočimo saborni, crkveni, ujedinjujući karaktr porodične slave. Krsno ime zato i sslavmo da nas slavljenje okupi i sjedni u pravu bratsku hristovu zajednicu, u svetu Crkvu kaao sabor Božiji, kao sbranje djece Božije, saborno jedinstvo svih vjerujućih u Gospodu Hristu, koga sveti apstol Pavle naziva «Prvorođenim među mnpgom braćom». Po ugledu na Veliku Sabornu Crkvu, mala, domaća Crkva u svakom hrišćanskom domu, u svakoj pravoslavnoj porodici slavi svoga svetitelja, zaštitnika, svoju krsnu slavu. Krsna slava je i molitveni susret i zajednica ljubavi svečara sa svim pravoslavnim hrišćanima u svom mjestu a učestvujući na svetoj Liturgiji izražavamo vascijelo jedinstvo Crkve Božije.

Porijeklo slave ili krsnog imena

Prvi pomen krsne slave datira se u 1018. godinu iz okoline Ohrida, poslije propasti Samuilovog Carstva. Ovo nam govori da je krsna slava kao obred još starija i vjerovatno datira iz vremena pokrštavanja Srba za vladavine kneza Mutimira, krajem 8. vijeka.Po mišljenju Radoslava Grujića, slava je prvobitno bila hramovna slava crkve podignute u čast svetitelja čije ime je dobio daleki predak porodice, bratstva ili plemena kada je bio kršten.Slavski obred, sa svim svojim materijalnim sastojcima (svijeća, slavski kolač, vino i koljivo),neodoljivo nas podsjeća na čin «petohljebnice» tj. blagosiljanje hljebova, pšenice vina i ulja na litiji velikog večernja. Očigledna je analogija između hramovne i domaće slave, odnosno između praznične litije u hramu i molitvenog sabranja u domu svečara, uz napomenu da ni jedno ni drugo, uzeto za sebe, nije dovoljno, nego nas, i jedno i drugo upućuje na svetu Liturgiju i na svete Liturgijske darove kao na vrhunac svakog praznika i svake slave i na ( agape ) stare Hrišćanske večere ljubavi (lomljenje hljebova).

Kako treba slaviti slavu?

Proslavljanje slave je dakle, izraz naše blagodarnosti Bogu za sva dobra kojima nas je obdario i molitva Njemu ( našem svetitelju da bude našim molitvama posrednik pred Gospodom) - da nas sačuva od zla i da nas uputi na pravi životni put. Otuda se slava mora proslavljati u tom smislu, sa tim uzvišenim ciljem, a ne radi gošćenja, jela i pića. Svečar i njegova porodica toga se dana naročito moraju sjećati života i djela svoga Svetitelja. Pred slavskim kolačem, svečar treba da se sjeti velike žrtve koju je Gospod naš Isus Hristos podnio za nas stradanjem svojim na Krstu, pa da ispita sebe da li je svojim životom i radom dostojan te velike žrtve? Jeli pomogao siromašne i nevoljne bližnje svoje, kao što je dužan da to učini? Plamen slavske svijeće treba da osvijetli naš um, treba da zagrije naše duše, da bi upoznali pravi cilj našeg života i pokazali se u svome životu kao istinita djeca Božija. Takvo proslavljanje slave biće dostojno nas kao hrišćana, pa će i naše molitve biti uslišene.

Šta je potrebno pripremiti za proslavljanje krsnog imena – slave

Prije slave u domu svečara obavlja se vodoosvećenje: sveštenik osvećuje vodu- sveti vodicu, kojom se mijesi slavski kolač, a na dan slave u crkvi blagosilja se koljivo (žito) i slavski kolač, koji se unakrst presiječe i prelije vinom .Dakle , za slavu je potrebno ;osvetiti vodicu u svome domu,pripremiti slavski kolač, koljivo(žito), slavsku svijeću i crveno vino.Pored ovoga u svakoj pravoslavnoj kući trebalo bi da ima slavska ikona (izobražen lik svetitelja koga slavimo), kadionica sa tamjanom i kandilo.U bogosluženjima Pravoslavne Crkve sve ima svoj uzvišeni smisao i naročito značenje, pa je tako i kod obreda.

Slavski kolač-predstavlja Žrtvu blagodarnosti Bogu što smo kroz Gospoda Isusa Hrista i Njegovo stradanje spaseni od propasti i smrti.Krstoobrazno presijecanje kolača predstavlja Njegovo stradanje, a prelivanje vinom simvolično predstavlja nevinu krv Hristovu prolivenu na Golgoti.

Slavska svijeća, predstavlja svjetlost nauke Hristove,ona nas predstavlja kao sinove Svjetlosti, koja prosvjećuje svakoga čovjeka(Jov. 1:9), a ne sinove mraka.

Koljivo ( slavsko žito).Koljivo se sprema kao žrtva zahvalnosti Bogu za date zemaljske plodove, a u spomen Svetitelja koga slavimo, kao i za uspomenu na one naše pretke, koji su u vjeri živjeli i na one kojisu za vjeru dali svoje živote.Treba naročito naglasiti: da se koljivo o slavi ne sprema za pokoj duše Svetitelja koga slavimo, kao što neki pogrešno misle! Svi su Svetitelji živi i nalaze se pred Gospodom kao naši zastupnici i molitvenici! Otuda se slavsko koljivo sprema za sve slavske dane, pa i za svetog Arhanđela Mihaila, svetog Iliju kao i za Bogorodične i Hristove praznike! Ovdje valja upozoriti na još jedan poguban i štetan običaj koji se polako iz neupućenosti uvukao u naš narod. Naime, kada neka slava padne u post, ili srijedu ili petak, na primjer Nikoljdan, koji je uvijek u Božićnom postu, taj dan i ti dani su obavezno posni. Spremanje mrsne hrane za slave koje padaju u postu je veliki i poguban grijeh. Bolje je ne slaviti, nego praviti javnu sablazan i navoditi na grijeh druge (goste) da mrse na velike praznike u koje crkva nalaže post.

Kada se počinje slaviti Krsno ime? Kada neko od sinova zasnuje svoju porodicu, oženi se i ne živi više sa ocem, on treba odmah da počne da slavi svoju krsnu slavu.Sasvim je pogrešno ,što pojedini danas,ne slave, izgovarajući se riječima:»živ mi je otac i on slavi».Dakle, čim neko živi zasebno i ima svoju porodicu,dužan je da slavi svoju slavu,jer je slava zaštitnik domaćeg ognjišta i pomoćnik u svakom radu,veliki Božiji blagoslov i zaštitnik svih ukućana,naročito djece domaće crkve(Rim.16:4).

Slavski kolač i žito (koljivo) po receptu gospođe Snežane Petrović

Kilogram pšenice bjelije kuvati oko 90 minuta, potom skinuti lonac sa vatre i umotati u vuneno platno dok ne procvjeta. Držati tako oko jedan sat. Staviti lonac u sudoperu i procvjetalu pšenicu oprati hladnom vodom. Oprano žito procijediti i staviti na čaršaf da se suši oko dva sata. Žito potom samljeti i dodati jedan kilogram šećera u prahu,šest vanila vrećica šećera,narendati oraščiće i izribati jednu koru od limuna i sve lijepo umijesiti sa kilogramom mljevenih oraha. Slavsko žito oblikovati po želji, ukrasiti malim, prosfornim pečatom. Za slavsko žito potrebno nam je: kilogram pšenice, kilogram oraha, kilogram šećera u prahu, šest vanila vrećica, kora od jednog limuna, dva mirišljava oraščića.

Slavski kolač- potrebno je dva kilograma brašna mekanog, jedna litra mlijeka (ako je kolač mrsan), šest kašika šećera običnog, jedan puter od 250 grama, šest jaja (žumance), tri digo kvasca u prahu. Prvo mijesiti tijesto za šare hladnom vodom - da bude tvrdo. U šolju toplog mlijjeka staviti tri kvasca i jednu kašičicu šećera. Dva kilograma brašna dobro zagrijati u rerni, umutiti šest žumanaca sa šest kašika šećera i jednom polovinom putera, litar toplog mlijeka i malo svete vodice. Sve dobro umijesiti i prilikom miješanja prskati rastopljenim puterom (oko 100 gr. putera). Dobro umiješeno tijesto ostaviti da naraste (ostaviti na toplo mjesto). Poslije svega praviti kolač tako da od jedne trećine tijesta napravimo loptu a od druge dvije trećine pletenicu koja se omota oko lopte. Premazati kolač sa dva žumanceta u koja se stave 2-3 kapi ulja i dobro umute. potom ređati šare gusto i prije stavljanja u pećnicu kolač izbušiti pletećom iglom na nekoliko mjesta. Peći dva sata na 200 stepeni.

Posni kolač – Postupak je isti kao i za mrsni, samo bez mlijeka, jaja i putera. Može se premazati preprženim šećerom; tri kašike šećera preprženog (kada šećer dobije lijepu boju), dodaje se 0,5 dl. vode i to se lagano kuva dok ne dobijemo gustu masu kao med. Premazivanje se vrši onda kada se šećer potpuno ohladi.

SVETI NIKOLAJ ČUDOTVORAC – NIKOLJDAN

06.decembar po novom, 19. decembar po starom stilu

Tropar (glas 4.)

Pravilo vjeri , i obraz krotosti, vozderžanija učitelja javi tja stadu tvojemu, jaže veščej istina: sego radi stjažal jesi smirenijem visokaja, niščetoju bogataja, oče svjaščenonačalniče Nikolaje, moli Hrista Boga, spastisja dušam našim.

Ovaj veliki ugodnik Božiji rodio se u Likiji u gradu Patri od oca Teofana i majke None.Njegov stric Nikolaj bio je episkop Patarski i prve velike duhovne korake napravio je zajedno sa svojim stricem u manastiru »Novi Sion» .Po smrti svojih roditelja, razdade svoje imanje sirotinji.Izvjesno vrijeme bio je sveštenik u rodnome mjestu.Odatle se povlači u samoću i molitveno tihovanje odakle na poziv Božiji dolazi među narod i biva izabran za arhiepiskopa grada Mira u Likiji.Za vrijeme Dioklecijana i Maksimilijana biva gonjen i utamničen.Učestvovao je na Prvom Vaseljenskom saboru u Nikeji, gdje ispoljava svoju vatrenost i doslednost u borbi protiv Arijeve jeresi.Bio je pravi borac za istinu, zaštitnik pravde i spasao je mnoge od sigurne smrti.Istovremeno milostiv i pravdoljubiv smatran je svetiteljom još za života.Upokojio se 19. decembra 343. godine.Iz njegovih čudotvornih moštiju poteče miomirisni miro, kojim se mnogi izliječiše.Mnoge nasukane i izgubljene brodove ovaj svetitelj Božiji spasavaoje.Na ovaj dan sve lađe , ma gdje se nalaze bacaju svoja sidra i do sutradan miruju,odajući svome zaštitniku molitvenu hvalu.Nemoguće je izbrojati sva čudesa koja svojom molitvom učini ovaj divni Svetitelj Božiji i za njega se s pravom može reći da čudima svojim neprestano ispisuje Jevanđelje Hristovo.

Sveti oče Nikolaje moli Boga za nas!