PAROHIJSKEVIJESTI
GLASNIK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVENE OPSTINE ZAGREBACKE IZLAZI BLAGOSLOVOM NJEGOVOG
VISOKOPREOSVESTENSTVA MITROPOLITA ZAGREBACKO – LJUBLJANSKOG I CIJELE ITALIJE GOSPODINA GOSPODINA JOVANA Broj 6/ godina IV
januar 2003. BOZICNA PORUKA Kad dodje punoca vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od æene, koji bi pod zakonom (Gal. 4,4)
MIR BOZIJI - HRISTOS SE RODI! Vas molitvenik pred Gospodom + MITROPOLIT J O V A N
HRISTOS SE RODI - VAISTINU SE RODI
Tropar, glas 4. Rozdestvo tvoje Hriste Boze nas, vozsija mirovi svjet razuma: v nem bo zvjezdam sluzasciji zvezdoju ucahusja, Tebje klanjatisja solncu pravdi, i Tebje vjedjeti s visoti vostoka, Gospodi slava Tebje. Iako je Vaskrs najveci hriscanski praznik-praznik nad praznicima, kod nas Srba se Bozic i praznici vezani za Njega najsvecanije proslavljaju i obiluju nasim lijepim obicajima, koji vrijeme od nekoliko nedjelja oko Bozica cine najljepsim i najsvecanijim periodom u cijeloj kalendarskoj godini. Bozic se praznuje kao uspomena na dan rodjenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Bozijeg, Spasitelja naseg. Ta cinjenica da je to praznik rodjenja novog zivota, praznik djece i djetinstva, praznik roditeljstva- ocinstva i materinstva, ukrasio je kod Srba ovaj praznik najljepsim vjerskim obicajima i obredima. Svi ti obicaji i obredi imaju jedan osnovni smisao i cilj: umoliti Boga da sacuva i uveca porodicu i imanje te da daruje izobilje duhovne radosti.U ovom periodu najvazniji su sledeci praznici: Djetinci, Materice, Oci, Tucindan, Badnjidan, Bozic, Nova godina, Bogojavljenje, Jovanjdan i Savindan. Djetinci - u trecu nedjelju pred Bozic slavi se ovaj praznik. Na taj dan rano ujutru, ili po dolasku iz crkve sa bogosluzenja odrasli vezu svoju djecu. Ovo vezivanje na Djetince, Materice i Oce, ima visestruku simvoliku. Prvo ukazuje na cvrste porodicne veze, slogu, mir, postovanje i medjusobno pomaganje. Upucuje ukucane na stedljivost i istrajnost u vrlinama. Tako se dobra i stedljiva djeca lako drijese poklanjajuci nesto odraslim ukucanima. Materice - U drugu nedjelju pred Bozic proslavljamo ovaj lijepi hriscanski praznik majki i zena. Toga dana djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom na prepad vezuju svoju majku za noge, na isti nacin, kao sto su njih majke vezivale na Djetince. Majka se pravi iznenadjena, navodno neznajuci zasto su je djeca vezala. Djeca joj cestitaju praznik, a majka onda dijeli djeci poklone, i na taj nacin se "drijesi". U danasnjim savremenim urbanim uslovima zivota radja se i obicaj da bogomoljne zene u dogovoru sa svestenikom, priredjuju akademiju sa programom u kome ucestvuju i djeca sa prikladnim recitacijama i pjevanjem, potom djeca vezuju prisutne zene. One im se "drijese" poklonima i pripremljenim paketicima, knjigama, krsticima itd. Negdje se organizuje posjeta bolnicama (djecijim odjeljenima), gdje se djeci daruju pokloni, sto daje ovom prazniku pun hriscanski smisao. Oci ili ocevi- U prvu nedjelju pred Bozic praznuje se ovaj praznik. Toga dana, isto kao na Materice, djeca vezuju svoje oceve, a oni im se "drijese" poklonima, isto kao i majke. Oci, Materice i Djetinci su cisto porodicni praznici i za taj dan majke pripremaju svecaniji rucak na kome se okupi cijela porodica. Ovi praznici, i obicaji vezani za njih, doprinose jacanju porodice, slozi u njoj, razumijevanju, postovanju izmedju djece i roditelja, starijih i mladjih, sto sve zajedno porodicu (malu crkvu) cini jakom i zdravom. Tucindan- Na dva dana pred Bozic 5. januara je Tucindan. Toga dana sprema se pecenica za Bozic. Priprema se jagnje ili prase a ponegdje i curka. Ovaj obicaj za klanje, tucu pecenice ( pecenica se nekada "tukla" krupicom soli, a kasnije obicno usicama sjekire; otuda tucindan). Ovaj obicaj je nesumnjvo ostao od starih prehriscanskih vremena vezan za zrtvoprinosenje. Crkva ga je zaodjenula hriscanskim ruhom i blagoslovila, jer poslije Bozicnog posta koji traje sest nedjelja, jaca hrana dobro dodje, pogotovu sto je to vrijeme jake zime i mrazeva. Badnjidan- Dan uoci Bozica zove se Badnjidan. Naziv je svakako dobio po sjeci badnjaka i njegovom unosenju u kucu. Sa ovim danom vec pocinje Bozicno slavlje. Ujutro rano, odlazi se u sumu po badnjak. Prije nego li svane, svi ukucani su vec ustali i dok domacica posluje, badnjak je vec pred kucom i sav dom ispunjava topla praznicna milina prepuna radosti i blagoslovene topline nadolazeceg praznika. Sta je badnjak- Badnjak je obicno mlado, hrastovo ili cerovo drvo koji se na Badnjidan rano sijece i donosi pred kucu. Uvece se unosi u kucu zajedno sa slamom i simvolicki predstavlja ono drvo, koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif zalozio u hladnoj Vitlejemskoj pecini. Badnjak nagovjestava i spasonosno drvo Krsta Hristovog na kojem On postrada nas radi, i radi naseg spasenja. Badnje vece- Badnje vece, prakticno spaja Badnjidan i Bozic. Uvece, kada padne mrak, domacin unosi badnjak u kucu a zena ga docekuje i svecano pozdravlja badnjak zajedno sa djecom koja se neizmjerno raduju ( imitirajuci pilice). Majka pri unosenju badnjaka i slame baca iz sita ( reseta ,koprena - okrugli kucni sud kroz koji se prosijava brasno), psenicu, kukuruz, orah, ljesnik i suvo voce, kako na badnjak tako i na sve ukucane. Od badnjaka se predhodno odsjekao deblji kraj i posto se unese u kucu stavlja se na ognjiste ( sada pec) i odmah se zalaze, lozi. Vecera uoci Bozica - Kada se unese badnjak i slama koja predsavlja onu slamu u pecini na kojoj se Hristos rodio, ukucani svi zajedno stanu na molitvu, otpjeva se ili izgovori Tropar "Rozdestvo tvoje", pomole se Bogu, procitaju molitve koje znaju, cestitaju jedni drugima praznik i Badnje vece i sjedaju za trpezu. Vecera je posna, priprama se obicno prebranac a negdje papula, riba i druga posna jela. Bozic- Najradosniji praznik nedju svim praznicima, kod nas Srba je svakako Bozic. Praznuje se tri dana. Prvi dan je 7. januar/25 decembar. Na Bozic ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnom hramovima objavljujuci rodjenje Sina Bozijeg. Domacin i svi ukucani se najsvecanije oblace, i odlaze u crkvu na jutrenje i Bozicnu liturgiju. Poslije sluzbe prima se antidor ( nafora ) i prvo se ona uzima poslije svetoga pricesca. ljudi se pozdravljaju rijecima " Hristos se rodi!" i otpozdravljaju:" Vaistinu se rodi!". Valja napomenuti da se ovako pozdravlja i govori sve od Bozica do Bogojavljenja. Polozajnik- Na Bozic, rano prije podne, u kucu dolazi dragi gost i on se posebno docekuje u domu,i zove se polozajnik. Polozajnik pozdravlja dom Bozicni pozdravom, ljubeci se sa ukucanima. On predstavlj one mudrace koj su pratili zvijezdu sa Istoka i dosli da novorodjenom Hristu na poklonjenje. Domacica daruje polozajnika sa iskrenom radoscu i srecom cvrsto vjerujuci da njegovim ulaskom u kucu ulazi radost i sreca za cijelu godinu, (tako isto vjerujemo da sa rodjenjem Hristovim dolazi spasenje i izbavljenje od grijeha i smrti). Cesnica - Rano ujutro na Bozic, domacica zamijesi tijesto od kojeg pece pogacu, koja se zove cesnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obicni novcic, odozgo se bode grancicom badnjaka, i ta cesnica ima ulogu slavskog kolaca na Bozic. Kada bude postavljen Bozicni rucak, domacin pali svijecu, kadi ikone i sve prisutne, predaje kadionicu nekome od djece koje okadi cijelu kucu . Ukoliko neko zna da otpjeva Bozicni tropar, pjeva se, a ako ne, govori se " Oce nas ". Kada se molitva zavrsi pristupa se lomljenju cesnice. Onaj kome pripadne komad sa novcicem raduje se vjerujuci da ce biti sretan cijele godine. Bozic u urbanoj sredini - Postavlja se pitanje kako slaviti Bozic danas, u izmijenjenim uslovima zivota, narocito u velikim gradovima, gdje nema ni vatre ni ognjista, sume, drveca? Umjesato velikog drveta uzima se grana ili grancica i malo slame , pa se lijepo unosi u dom. Pali se svijeca i kandilo a grancica badnjaka moze da se nalozi na primjerenom sudu ranije pripremljenom npr. tanjir ili veca tacna. Sve ostalo nema razloga da ne bude kao kod nasih baka i djedova. Svi treba da dozivimo tu predivnu Bozicnu atmosveru u kojoj se dusa ispunjava, nekakvim posebnim blazenstvom, gdje Gospod osjetno izliva svoju neizmjernu blagodat, na sve one koji se raduju njegovom dolasku, i dan u kome traba sve da prastamo i da se mirimo radujuci se najvecoj nasoj slavi, Bozicu. U tom Bozicnom ushicenju vladika Rade ( Petar Petrovic Njegos ) uzvikuje " Nema dana bez ocnoga vida, niti prave slave bez Bozica"! Bozic- praznik djece - Ovaj veliki praznik je najprije praznik djece i njihove cistote, koju oni nose sa sobom. Na ovaj dan se rodio, (ovaplotio Bog, primio ljudsko tijelo, pravi Bog je postao covjek,( BOGO»OVJEK ). U ovaj dan se rodi najsvetije dijete u istiriji roda ljudskog. Zato, oni roditelji koji svoju djecu iz bilo kog razloga lisavaju praznovanja ovog praznika " novog i vjecnog zivota ", cine prema njima velik i neoprostiv grijeh. Uostalom, Bozic je praznik i privilegija djece u cijelom civilizovanom hriscanskom svijetu. 1.OBREZANJE GOSPODA I BOGA I SPASA NASEGA ISUSA HRISTA 14. januar po novom* 1.januar po starom stilu U osmi dan po rodjenju bi Mladenac bozanski donesen u hram i obrezan shodno zakonu postojecem u izrailju jos od vremena Avramova. Tom prilikom dadose mu ime Isus kako je blagovijestio arhangel Gavril Presvetoj Djevi. »in starozavjetnog obrezanja predobrazava novozavjetno krstenje. Obrezanje Gospoda pokazuje, da je On primio na sebe istinsko tijelo ljudsko. Obrezanje Gospodnje predstavlja i ispunjenje zakona, koji je On sam dao kroz proroke i praoce. Ispunjavajuci taj zakon On ga je zamijenio krstenjem u crkvi Svojoj. "Jer u Hristu Isusu niti sto pomaze obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar " (Gal. 6,15) objavljuje apostol Pavle.
2. SVETI VASILIJE VELIKI Sveti Vasilije Veliki, arhiepiskop kesarijski, rodjen je u vrijeme cara Konstantina. Jos dok je bio nekrsten skolovao se u Atini i bio je vrlo obrazovan jer je petnaest godina izucavao grcku filosofiju, retoriku i ostale nauke toga vremena. ©kolovao se zajedno sa Svetim Grigorijem Bogoslovom i Julijanom - kasnije carem otstupnikom. U zrelim godinama krsti se na rijeci Jordanu zajedno sa svojim bivsim uciteljem Evulom. Postavsi cvrstim pobornikom pravoslavlja, luca moralne cistote i vjerske revnosti, ovaj umni bogoslov se s pravom naziva Veliki. Zivjeo je samo pedeset godina, ali je bio cvrsti stub Crkve i njen revnosni strojitelj. Deset godina je sluzio kao episkop Kesarije kapadokijske, i nazvan je pcelom crkve Hristove. Sacuvana su mnogobrojna djela ovog oca Crkve, bogoslovska, kanonska, apologetska kao i sluzba nazvana po njegovom imenu. Ova sluzba ( Liturgija svetog Vasilija Velikog) sluzi se deset puta godisnje i to 14. jnuara (1. januara po starom kalendarskom stilu),uoci Bozica, uoci Bogojavljenja, u sve nedjelje »asnog posta ( osim Cvjetne), na Veliki cetvrtak i na Veliku subotu. Sveti Vasilije mirno se upokojio i preselio u carstvo Hristovo 14. januara ( 1. januara po starom stilu) 379. godine. Sveti oce Vasilije moli Boga za nas!
BOGOJAVLJENJE 19. januar po novom* 06.januar po starom stilu
Tpopar (glas 1.) Vo Jordanje krescajuscusja tebje, Gospodi,Troiceskoje javisja poklonjenje: Roditeljev bo glas svidjeteljstvovase tebje,vozljubljenago tja Sina imenuja i Duh vo vidje golubinje, izvjestvovase slovese utverzdenije; javljejsja Hriste Boze i mir prosvjescej ,slava tebje. Kada je Gospod Isus Hristos navrsio trideset godin od svoga rodjenja (ovaplocenja - tjelesnog rodjenja), On otpoce Svoju uciteljsku i spasiteljsku djelatnost. Ovaj pocetak Gospod oznamenova svojim krstenjem na Jordanu. Cv. Kiril Jerusalimski veli: " pocetak sveta voda, pocetak Jevanjdjelja Jordan ". Na krstenju Gospoda u vodi Jordana objavi se tajna koja je nagovjestavana kroz cijeli St. Zavjet, tajna bozanske svete Trojice. Otac se javio cuvstvu sluha, Duh se javio cuvstvu vida, a Sin se javlja u cuvstvu dodira. Otac je izrekao Svoje svjedocanstvo o Sinu, Sin se krstio u vodi a Duh Sveti u vidu goluba lebdio je nad vodom. A kada Jovan Krstitelj posvjedoci rijecima " Ovo je jagnje Bozije koje uze na se grijehe svijeta (Jov. 1,29) i kada on pogruzi i krsti Gospoda, time se pokaza i misija Hristova u svijetu i put naseg spasenja. Gospod uze na sebe grijehe roda ljudskog i pod njim umrije (pogruzenje) i ozivje ( izlazak iz vode); i mi moramo umrijeti kao stari grijehovni covjek i ozivjeti kao ocisceni i preporodjeni. Ovo je Spasitelj, i ovo je jedini put naseg spasenja. Praznik Bogojavljenja naziva se jos i Prosvjecenjem, jer nas dogadjaj na Jordanu prosvjecuje pokazujuci nam Boga kao Trojicu jednosustnu i nerazdjeljivu. Svako od nas krstenjem se usinovljuje od Oca Svjetlosti, zaslugom Sina, i silom Duha Svetog.
SVETI JOVAN KRSTITELJ
20.januar po novom* 7. januar po starom kalendarskom stilu Sveti Jovan Krstitelj, proslavlja se nekoliko puta u godini, ali najvise svecara je ovoga dana 20. januara. Medju licnostima jevandjelskim koja okruzuju Spasitelja, licnost Jovana Krstitelja zauzima posebno mjesto, kako po svom cudesnom dolasku na svijet i nacin zivota, tako i po ulozi u krstavanju Mesije, a i po svom tragicnom izlasku iz ovog zivota. On je bio takve moralne cistote da se prije mogao nazvati andjelom nego smrtnim covjekom, a jedini je od svih proroka koji je svijetu mogao i rukom pokazati onoga koga je prorokovao. Jovanova glavna uloga u zivotu bila je na dan Bogojavljena pa je Crkva od davnina, dan po Bogojavljenju posvetila njegovom spomenu. Za ovaj dan vezuje se i dogadjaj sa rukom Pretecinom. Jevandjelist Luka htjeo je da prenese mosti Jovanove iz Sevastije gdje je velikog proroka posjekao car Irod. Uspjeo je samo da prenese jednu ruku u Antiohiju, svoje rodno mjesto, gdje je i cuvana do desetog vijeka, a poslije prenijeta u Carigrad odakle je nestala u vrijeme Turaka. Predanje svjedoci da je svake godine na dan svetiteljev, sveti arhijerej iznosio pred narod njegovu ruku. Kada bi se javljala rasirena, najavljvala je rodnu i obilnu godinu, a kada bi bila zgrcena predskazivala je nerodnu i gladnu.
SVETI SAVA ARHIEPISKOP SRPSKI 27.januar po novom* 14.januar po starom stilu
Tropar (glas 3.) Puti vovodjascago v zizanj, nastavnik i pervoprestolnik i ucitelj bil jesi; pervjeje bo prised, svjatitelju Savo, otecestvo tvoje prosvjetil jesi i poradiv tvoje duhom svjatim, jako dreva maslinaja v mislenjem raji nasadil jesi vseosvjascenaja tvoja cada,.Tjem jako apostolom i svjatiteljem soprestolna, ctusce tja molim: moli Hrista Boga darovati nam veliju milost. Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski,( Rastko Nemanjic), sveti Sava, sin Stefana Nemanje, velikog zupana srpskog, rodjen je 1169. godine. Dok je bio jos sasvim mlad tezio je duhovmom zivotu zbog cega je i odbjegao u Svetu Goru i primio monaski postrig, poslije cega ce proci cijeli podviznicki ustav. Mladi monah Sava je nekoliko puta proputovao Svetu Goru iduci bos i zivjeci samo na hljebu i vodi. Obilazeci svetinje kao sto su: Kotlomus, Filotej, Karakal, Lavru i druge manastire mogao je vidjeti stotine monaha kako zive po monaskom pravilu zajednickog zivota. Mladi srpski monah ucio je i koristio visevjekovno iskustvo zitelja "Bogorodicinog vrta". Bogato je darivao Svetogorske manastire ali u isto vrijeme sanjao je o srpskoj kuci u ovom djerdanu velikih svetinja. 1197. godine u Svetu Goru stize monah Simeon ( u svijetu veliki zupan Stefan Nemanja) otac vec iskusnog monaha Save. Veliko divljenje izazivali su otac i sin kod iskusnih Svetogorskih staraca, jer neponovljivo cudo Bozije odigravalo se pred njhivim ocima; mocni vladar i njegov sin princ u monaskim rasama hodili su podvigom kroz Svetu Goru. Neposredno po dolasku njegova oca, Bozijom promislu ostvaruje se san monaha Save; na imenoslovu "Bogorodicinog vrta" upisuje se veliko ime srpsko, HILANDAR. Poslije sredjivanja prilika u novom sada srpskom manastiru Hilandaru, monah Sava vodjen Duhom Svetim izdejstvovao jer kod cara i patrijarha nezavisnost Srpske crkve i postao je prvi arhiepiskop srpski. Putovao je dva puta na poklonjenje u Svetu zemlju, mirio svoju bracu zavadjenu oko vlasti, mirio srbe sa njihovim susjedima. Stvarajuci Srpsku crkvu stvarao je i ucvrscivao i srpsku drzavu i kulturu. Unoso je mir medju balkanske narode zbog cega su ga svi postovali, svome narodu srpskom darovao je hriscanski duh koji nije nesta sa propascu srpske drzave. Sveti Sava upokojio se u Trnovu na Bogojavljenje 1236. godine. Kralj Vladislav prenio je njegove mosti i pohranio ih u manastir Milesevu. Poslije 359. godina silni krvnik srpski Sinan - pasa spalio je mosti najsvetijeg srbina na Vracaru, zeleci na taj nacin zatrti kult Svetoga Save. Rasuti pepeo po namucenim srpskim zemljama uvijek je iznova ozivljavao zelju za slobodom, pravdom i istinom. Ma koliko nas narod tumarao po bespucima raznih ideologija, on je uvijek na kraju izlazio na jedan poznati put; put Svetoga Save, put kojim hode neizbrojivi srpski mucenici na celu sa svojim svetima. Put koji vodi u istinu i na cijem kraju ce nas docekati Bogorodica sa svima Svetima, te nas privesti samom Gospodu sa cije desne strane stajajace princ Rastko, monah Sava, nasa srpska slava, Sveti Sava. Sveti nas ucitelju i prosvetitelju Savo, moli Boga za nas! HIMNA SVETOM SAVI Uskliknimo s ljubavlju |
Tim rijecima, draga braco i sestre, objavljujemo veliku tajnu rodjenja
Gospoda i Boga i Spasa nasega Isusa Hrista, koi se rodio od Duha Svetog i
Marije Djeve da spase rod ljudski od grijeha i vjecne smrti. Jedinorodni
Sin Boziji, rodjen u vjecnosti od Oca bez matere, kao sto u Psaltiru
pise:"Prije zvijezde Danice rodih Te "(Ps.109,3), a u vremenu od
Matere bez Oca, o cemu je prorokovao car David, kad kaze: "Ti si Sin
moj, ja te sad rodih "(Ps. 2,7). " Velika je tajna poboznosti,
Bog se javi u tijelu "(1.Tim. 3,16) Gospod nas i Spasitelj Isus
Hristos uzima na sebe ljudsko tijelo, da bi nas obozio. Tihi glas
Bogocovjeka Hrista poziva nas na poslusnost Bogu, kao sto je On poslusan
Ocu nebeskom da obozimo svoju ljudsku prirodu, da primimo usinovljenje.
Bozic pokrece u nama mnoga pitanja za sudbinu nasih pravoslavnih Srba.
Jesu li nase pravoslavne srpske porodice hriscanske i "domaca crkva
"? Da li ce se vise radjati ili umirati u srpskom narodu, ili ce nas
rod srpski i pravoslavni izumrijeti? Znaju li nasi Srbi za zapovijest
Bozju na pocetku Biblije, koja glasi: " Radjajte se i mnozite se, i
napunite zemlju i vladajte njom "(Moj. 1,28). Proslavljajuci Bozic,
praznik Rodjenja Hristovog, sa Vitlejemskim andjelima zapjevajmo himnu:
"Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, medju ljudima dobra volja
"(Lk. 2,14). Pozdravljajuci jedni druge sa praznicnom cestitkama i
Mirbozanjem blagosiljamo sve Nase vjerne Eparhiote i pozdravljamo Bozicnim
pozdravom;
