Pomaze Bog – Hristos Vakrse, oce Gavrilo!


Evo da vam se zahvalim i napisem par reci o mom dolasku u M. Lepavina kod vas, i da vam posaljem imena vernika koji hoce pretplatu za vas casopis.

Oce Gavrilo, neizmerno hvala Presvetoj Bogorodici Lepavinskoj, vama i svom bratstvu za molitve i gostoprimstvo, hvala i onoj porodici sto su me dovezli do manastira, kada budem dolazila kod vas sledeci put zelela bih da ih vidim i zahvalim im se na neki nacin.

Kada sam kod vas dosla bila sam pod velikim iskusenjem, mukama i bolesna, pala sam jer vise nisam mogla da se borim sa zlom. Jako me je bolelo grlo i ceo vrat, imala sam utisak da me neko gusi i samo sam plakala. Volje nisam imala ni da radim ni da zivim, nisam mogla ni Bogu da se molim kako treba, izgubila sam nadu, jednostavno cekala sam kraj. Razocarala sam se u svemu, da ne govorim o narodu koji ne veruje vec o narodu u crkvi, ono sto sam videla sta se sve radi. Ja sam shvatila da svi imaju neku visu silu, neke druge molitve da se mole i sa jedne i sa druge strane. Videla sam da imaju neku moc i da oblate osobu. Ja sam imala mnogo iskusenja, od mene su jaci i ja ne mogu da se odbranim sa mojim molitvama kojim se molim, rekla sam samoj sebi pa zasto bih onda i zivela kada ovoj muci kraja nema. Jesu ta iskusenja i od mojih grehova koje treba da iskajem, mozda mi Bog nije oprostio sve, ali osecam da ima i od naroda. Za sve moje grehe ja se kajem i molim Boga da mi oprosti za ono sto sam ispovedila i ono sto nisam, i sto znam i sto ne znam, jer Bog vidi sve i zna sve.

Oce Gavrilo, od kako sam bila kod vas sve se okrenulo drugacije, bolje, nisam vise onako bolesna i teska, povratila mi se malo radost u dusi i nada da ce biti bolje, imam volju da radim i zivim, i da se molim Bogu. Ja sam se i ranije molila, ali u poslednje vreme tesko, dok sada sve je lakse, citam jutarnje i vecernje molitve, Akatist Presvetoj Bogorodici, i Sv. Pismo po jednu glavu svaki dan kako ste mi vi rekli, i jos neke molitvice, trudim se koliko mogu.

Kada sam se vratila iz Lepavine odmah me gazda zvao da mi da posao da radim, a to je mnogo dobar posao i lepo placen. Imam jos malo iskusenja u poslu, preko dana sam umorna i ne mogu da radim, odvlaci me nesto na drugu stranu a uvece i nocu radim, pomolite se Bogu da to nekako prevazidjem i radim danju. Mogu da vam kazem, jedan greh koji me mucio i gresila sam je iscezao, nema vise, samo jednom sam imala iskusenje. Moram da vam kazem i ovo, molim vas oprostite mi, kada sam bila kod vas ja sam na prozoru ispusila nekoliko cigara a to nisam smela, ja nisam mogla da izdrzim da ne pusim a na polje nisam smela da izadjem uvece da ne vicete na mene i to sam pogresila oprostite mi, i ako sam sto drugo pogresila ja ne znam, znam da sam nervozno pricala sa ocem Vasilijem ali to je jace od mene oprostite.

Vaskrs sam provela u Srbiji sa mojim ocem, mnogo sam lepo prosla, kumovi su me cekali, cim sam stigla kuci odmah sam im poklonila casopise i ikone Presvete Bogorodice Lepavinske. Odnela sam kuci osvecenu vodu, ulje i so, dala ocu i kumovima. Vaskrsenje smo proveli u radosti da ne pamtim takav mir i radost od kako sam se rodila. Kumovi su pozeljeli da imaju kandilo u kuci, i zelja im se brzo ispunila i moja kuma Ruzica odmah je osetila bolje i mir u kuci. Treci dan na Vaskrs isla sam sa ocem i kumom u manastir Svetog Luke. Tamo nas je lepo docekao o. Aleksej, meni i ocu dao je miro a mojoj kumi kandilo, posluzio nas i razgovarao malo sa nama, zahvatili vodu svetu… i o. Aleksej je predobar. Casopise i ikone odnela sam u crkvu i dala o. Nikoli jedno pakovanje casopisa, i 21 ikonu ostavila sam da bih podelila prijateljima i rodbini u Srbiji i ovde u Parizu. Oprostite sto sam uradila bez vaseg blagoslova, oprostite sada, a drugi put necu, pitacu vas da li mogu da uradim ili ne uradim tako. I sve sto sam donela sv. vodu, ulje i so ja sam svima po malo dala.

Oce Gavrilo, i Majka Bozija Lepavinska ucinila je cudo u Parizu!

Radmila Đorđević nije dobro zivela sa sinom skoro nikako, kada mu je dala sv. vodice i ulje i so u hrani, odmah posle dan dva otisao i poljubio majku i od tada lepo razgovaraju i najverovatnije doci ce u junu kod vas.

Ljubisa Pantic bolovao od neizlecive kozne bolesti psorijaze, samo se jednom umio sa sv. vodom iz Lepavine i sv. vodom iz sv. Luke, namazao sa svetim uljem iz Lepavine i za jedan dan sve je proslo. Ljubisa ne nalazi reci zahvalnosti da se zahvali Presvetoj Bogorodici sto mu je pomogla, kaze, sada mogu kao covek da izadjem u grad.

Zagorki u Nici sam poslala postom od svega pomalo i ona osetila blagodat Presvete Bogorodice Lepavinske, dobila posao i zahvalna je.

Dusko, jedno dete, mlad decak iz Paracina, farbao mi je stan i ja ga napojila svetom vodom i nahranila svetim uljem i solju i dala mu malo svetog mira od sv. Luke da ga cuva, i on me zove i kaze od kako sam mu dala miro sve mu krenulo na dobro…

Hvala vam neizmerno jos jednom o. Gavrilo, mnogo pozdrava vama i svom bratstvu. Hristos Vaskrse.

Pariz, 19. maj 2004

sestra u Hristu

Vojislavka