INTERVJU SA PRAVOSLAVNIM VEBMASTEROM SAJTA orthodox.cn MITROFANOM CINOM

Svi znaju za delatnost Zapadnih hriscanskih Crkava u Kini, ali mnogi ne znaju da u ovoj zemlji vec vise od tri godine postoji i Pravoslavna Crkva. Vebmaster sajta orthodox.cn Mitrofan Cin nam u ovom intervjuu prica o istoriji, savremenoj situaciji i perspektivama razvoja Pravoslavne Crkve u Kini.

Kineska Pravoslavna Crkva je dobila autonomni status od Moskovske Patrijarsije 1956 godine, i pocetkom sezdesetih u Kini je vec bilo dva episkopa, nekoliko jereja i do 20 hiljada parohijana.

Medjutim, Crkva nije mogla u potpunosti da se oporavi od kulturne revolucije sezdesetih i njene antireligiozne politike. U decembru 2004 godine u Pekingu se u svojoj 80 godini upokojio poslednji kineski pravoslavni svestenik o.Aleksandar Du Lifu. On nije docekao da dobije resenje od vlade za otvaranje pravoslavne parohije u Pekingu, jer su vlasti tvrdile da za to nema dovoljno vernika (oko 300 ljudi).

U danasnje vreme se radi na preporodu Pravoslavne Crkve u Kini. Nekoliko kineskih studenata danas studiraju na razlicitim bogoslovskim institutima u Rusiji. Prema izvestaju o.Dionisija Pozdnjajeva, koji je odgovoran za veze sa Kinom u OVCS Ruske Pravoslavne Crkve, u Kini zivi oko 13 hiljada pravoslavnih. Postoje i parohije bez svestenstva u Sinczjanu i Unutrasnjoj Mongoliji, dok ruska pravoslavna Crkva u Harbinu predstavlja lokalnu znamenitost. Moskovska Patrijarsija zeli zvanicno priznavanje Pravoslavne Crkve, ali glavna prepreka za to je mali broj parohijana.

Pokusaji razvoja Pravoslavlja u Kini postoje i u virtuelnim proranstvima. Pravoslavni hriscanin kineskog porekla Mitrofan Cin, koji zivi u SAD, radi kao vebmaster pravoslavnog kineskog sajta, koji je otvoren na prolece 2004 godine. On nam u ovom intervjuu prica o istoriji, savremenoj situaciji i perspektivama razvoja Pravoslavne Crkve u Kini.

- Kako je Pravoslavlje prvi put doslo do Kine pre vise od 300 godina?

- To se desilo istovremeno sa prosirenjem Ruske imperije na Daleki Istok preko Sibira 1651 godine. Nesto ranije, 1644 godine, dinastija Min je bila zbacena s prestola od strane Manzuraca, koji su doveli na presto dinastiju Cin, koja je vladala do 1911 godine. Naselja ruskih kozaka u dolini reke Amur u Albazinu su bila napadnuta od strane kineske armije 1685 godine, sto je rezultiralo padom Albazina, a zarobljenici su prebaceni u glavni grad Peking.

- Prvi pravoslavni ljudi u Kini se mogu nazvati “imigrantima”. Kada je pocela misionarska delatnost medju Kinezima i koliko je ona bila uspesna?

- Deo albazinskih zarobljenika je imao cast da sluzi u jednom od najprivilegovanijih odreda odbrane na dvoru cara Hansi u Pekingu. Njihovo pravo na duhovno rukovodjenje je bilo priznato, i zbog toga je u Peking poslan (protiv svoje volje) prvi pravoslavni svestenik o.Maksim Leontjev. Imigrantima je dodeljen stari budisticki hram u severo-istocnom delu glavnog grada, i pastva ga je pretvorila u pravoslavnu kapelu posvecenu sv.Nikolaju Cudotvorcu, u cast cudotvorne ikone koju je o.Maksim doneo sa sobom.

Tako je na kineskoj zemlji bilo posejano zrno ruske pravoslavne Misije. Za poslednjih 200 godina pre bokserskog ustanka 1900 godine, broj pravoslavnih u Misiji se neznatno povecao, uglavnom zahvaljujuci brakovima sa albazincima i njihovim potomcima. To je bio veliki kontrast u odnosu na aktivnu misionarsku delatnost katolicke i protestantske Misije.

- Pravoslavlje u Kini je dobilo i svoje prve mucenike u vreme bokserskog ustanka, koji je bio organizovan ne samo protiv katolika i protestanata, vec i protiv pravoslavnih. Ime Mitrofan koje vam je dato na Krstenju je i ime kineskog jereja Mitrofana koji je primio mucenicku smrt?

- Sv. Mitrofan je zajedno sa drugih dvesta kineskih i albazinskih mucenika dao svoj zivot za hriscansku veru u vreme bokserskog ustanka, ili ihetuanskog pokreta, kako su ga nazivali Kinezi. Od tog vremena pa za narednih 200 godina, albazinci su se samo integrisali u lokalno stanovnistvo, koje se spolja prakticno nije nimalo razlikovalo od Kineza, iako su jos uvek smatrali da je njihovo etnicko poreklo rusko.

- Posle boljsevicke revolucije u Rusiji mnogi Rusi su bezali iz zemlje i nastanili se u Kini gde se u toku desetina godina vodio aktivan crkveni zivot. Kada su ti ruski emigranti napustili Kinu? Da li neko od njih i danas zivi tamo?

- Broj pravoslavnog stanovnistva u Kini se u XX veku veoma povecao, uglavnom zahvaljujuci doseljavanju Rusa. Istovremeno se na mucenickoj krvi, koja je prolivena u vreme bokserskog ustanka, pojavilo novo pokolenje verujucih Kineza. Arhimandrit Inokentije Figurovski, koji je 1902 godine postao prvi episkop Pekinga, je zapoceo prevod pravoslavnog katihizisa i liturgijskih tekstova na govorni kineski jezik guanhua. To vreme se smatra zlatnim dobom Pravoslavlja u Kini kada je izgradjeno mnogo hramova. Nazalost vecina Rusa je napustila Kinu kada su 1949 godine na vlast dosli komunisti. Neki su se vratili u Rusiju, a mnogi drugi su emigrirali u Australiju ili Ameriku. Poznati Svetitelj Jovan Maksimovic, bivsi arhiepiskop Sangajski, je bio jedan od poslednjih koji je napustio zemlju posle dolaska komunista, i na kraju se naselio u Kaliforniji. Takodje i o.Ilijas Ven, bivsi rektor Crkve posvecene ikoni Presvete Bogorodice “Zastupnica gresnih” u Sangaju, je pobegao u Hong Kong, a zatim emigrirao u San Francisko. O. Ilijas je jedan od najstarijih zivih pravoslavnih svestenika koji ce u novembru napuniti 108 godina. Mnogaja ljeta! Svestenik Mihail Vang i protodjakon Evangelos Lu su ostali u Sangaju i pretrpeli mnogo toga za vreme kulturne revolucije (1966-1976). Dozivevsi starost, oni su se udaljili od aktivne pastirske delatnosti posto u Sangaju nema aktivnih pravoslavnih parohija. Jos jedan svestenik, protojerej Majkl Li, takodje iz Sangaja je imigrirao u Australiju i sluzi kao duhovnik u rusko-kineskoj Misiji u Sidneju. U danasnje vreme u Kini ima nekoliko stotina vernika albazinskog ili ruskog porekla, koji sebe smatraju pravoslavnima. Oni uglavnom zive u velikim gradovima, kao sto su Peking, Sangaj i Harbin. Mnogi drugi su se naselili po zapadnim i severnim autonomnim regionima – Sindzjani i Unutrasnjoj Mongoliji. Prema poslednjem popisu stanovnistva u Kini ima oko 13 hiljada kineskih gradjana ruskog porekla.

- Kako je Crkva uspevala da funkcionise za vreme komunisticke vlasti? Sta se desilo sa pravoslavnim Kinezima za vreme kulturne revolucije? Da li je Crkva morala da predje u ilegalu i tajno nastavi svoju delatnost?

- Kineska vlada je zahtevala nezavosnost od Crkve. Arhiepiskop Viktor je proizveo arhimandrita Vasilija u cin pekinskog episkopa, kome je predstojalo da vodi Crkvu ka autonomiji, koju je i dobila krajem 1957 godine. Za vreme kulturne revolucije je bila razrusena vecina hramova, dok su vernici bili progonjeni. Crkveni zivot je prakticno bio unisten, i da bi nekako sacuvali svoju veru i crkvenu praksu, pravoslavni su se okupljali po kucama radi zajednickog citanja molitvi.

- Proizilazi da je najvazniji korak na putu budjenja Pravoslavlja bila registracija Pravoslavne Crkve. Ima li neke nade da to moze da se desi u nekoj doglednoj buducnosti? Sta ce biti sa kineskim studentima koji studiraju u ruskim seminarijama?

- Seminaristi, koji studiraju u Rusiji, se naravno nadaju da ce moci da se vrate i posluze Pravoslavlju u Kini. To je veoma delikatan problem, koji zavisi od situacije sa kineskom vladom, s obzirom da je njena buducnost neizvesna. Ruski predsednik Putin je posetio Kinu, obecavsi prethodno eparhijskom savetu Moskovske patrijarsije, da ce zamoliti kineske vlasti da rese problem ikonostasa koji se drzi na carini vec cetiri godine. Taj ikonostas je namenjen za kapelu koju je izgradila kineska vlada 1999 godine u autonomnoj oblasti Unutrsanje Mongolije. Cini se da je kineska vlada poslednjih godina mnogo vise spremna na ustupke. U julu 2004 godine je bila dozvoljena poseta jeromonaha iz Rusije, koji je odrzao ispovest na rsukom i kineskom jeziku u Crkvi Pokrova u Harbinu. U avgustu 2004 godine ruski episkop Marko je posetio Peking na poziv lokalnih religioznih lidera i drzavne uprave religijskih delatnosti.

- Culi smo takodje da se preduzimaju i odredjene mere za kinesku dijasporu u Rusiji. Pre nekoliko meseci je u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi prihvacena odluka za sluzenje Liturgije na kineskom jeziku u Vladivostoku i drugim mestima Dalekog istoka. Da li vec postoje male grupe pravoslavnih Kineza koji zive van Kine?

- Da, to je bilo stvaralacka misionarska odluka Vladivostocke eparhije: poseta jednog od aktivnih hramova je bila ukljucena u program ekskurzije za kineske turiste, vodici za vreme posete daju kratko objasnjenje pravoslavne crkvene sluzbe, koje su za takve posete uradili svestenici, dok na kraju ekskurzije turisti mogu da upale svecu pored ikone kineskih mucenika. U Rusiju se sliva neprekidna reka ne samo kineskih turista vec i imigranata, narocito onih u pogranicnim teritorijama. To izaziva zabrinutost Rusije kako na ekonomskom tako i na demografskom planu, i to pitanje je nedavno bilo pokrenuto od strane eparhijskog saveta ruske Pravoslavne Crkve na susretu sa predsednikom Vladimirom Putinom. Predsednik je na to pitanje odgovorio pitanjem – nije li to zadatak nase Crkve – obracenje novih gradjana-Kineza u Pravoslavlje, jer je ono oduvek bilo vaseljensko. Putin je dalje podvukao da duhovni razvoj svakog coveka ima veliki znacaj.

- Hajde da se osvrnemo na vas vebsajt. “Pravoslavlje u Kini” http://orthodox.cn , cini se da postaje veliki izvor pravoslavnih materijala na kineskom jeziku, pruzajuci takodje i mnogo informacija o Pravoslavlju u Kini. Da li biste mogli nesto vise da nam ispricate o sadrzaju i ciljevima postavljanja sajta?

- Sajt je formiran s ciljem da bude sveobuhvatni pravoslavni resurs za Kineze i izvor informacija o Pravoslavlju u Kini i susednim oblastima. Nas cilj je takodje da govorimo o istoriji Pravoslavlja u Kini, o danasnjoj situaciji i nasim perspektivama. Skupljamo sve prevode katehizisa i liturgijskih tekstova na savremenom i klasicnom starom kineskom jeziku, kako bi svi koji zele da saznaju nesto vise o Pravoslavlju imali mogucnost da se upoznaju sa materijalom na nasem sajtu. Takodje postavljamo linkove na razlicite internet-resurse i kineske pravoslavne diskusione forume, kako bismo u potpunosti koristili sve mogucnosti interneta na planu sienja bogastva informacija i razmene ideja, sto je nemoguce uciniti samo na jednom sajtu. Prevodimo novosti koje se odnose na kinesko Pravoslavlje, sa ruskog na engleski jezik, i sirimo ih radi zajednice sa ljudima kojima je glavni jezik engleski kao i radi drzanja kursa misionarske delatnosti ruskog pravoslavnog dela sveta.

- Vi takodje zelite da formirate internet-biblioteku religioznih i liturgijskih tekstova na kineskom jeziku. Da li vec postoje prevodi vecine pravoslavnih liturgijskih tekstova?

- U danasnje vreme se skenira vecina ocuvanih prevoda na klasicni stari kineski jezik. Ti prevodi su uradjeni u toku ruske duhovne Misije u Kini u XIX i pocetkom XX veka. Mi ih zatim stavljamo na internet i to je najbrzi i najjeftiniji nacin za one koji se nalaze u Kini da dobiju svoju licnu kopiju tih retkih istorijskih materijala. Kasniji prevodi na kineski su takodje dostupni on-line, i to su jutarnje i vecernje molitve, razliciti kanoni i Akatisti i Bozanstvena Liturgija sv.Jovana Zlatousta. Veliki deo tog besplatno rasprostranjenog materijala se moze staviti na disk, i mi podsticemo nase posetioce da to rade i da kopiraju diskove s ciljem sirenja tog materijala u Kini medju onima koji nemaju slobodan pristup internetu.

- Vi ste takodje zapoceli slozen projekat – prevod Ohridskog Prologa na kineski jezik, sabrana Zitija Svetih za svaki dan u godini …

- Taj projekat je zapoceo honkoski protestant, koji je uradio konceptualni prevod polovine Zitija Svetih iz Ohridskog Prologa. On je predao stafetu novoobracenom Kinezu koji trenutno zivi u Rumuniji, kako bi on izvrsio korekcije i zavrsio prevod, ukljucujuci i psalme, propovedi i pouke. Zazivljavanje tog projekta ce veoma obogatiti religiozni zivot pravoslavnih u Kini, a takodje ce omoguciti nasim nepravoslavnim citaocima da se upoznaju sa blagom istocnog Pravoslavlja.

- Vas sajt je izuzetan izvor inforamacija za ljude koji bi zeleli da saznaju vise o Pravoslavlju u Kini, a istovremeno predstavlja korisni servis sa pravoslavne u Kini, zemlji u kojoj je vise od nekoliko desetina miliona ljudi prikljuceno na internet. Da li pravoslavni hriscani u Kini koriste internet, i da li imate neke povratne informacije?

- Vecina pravoslavnih koji koriste internet su novoobraceni i oni se sami podsticu na potragu za istinom. Oni obicno ucestvuju na razlicitim religioznim internet-forumima, postavljaju pitanja u vezi pravoslavne vere. U “nevirtuelnoj” stvarnosti oni u tim svojim traganjima, privuceni lepotom pravoslavne arhitekture, cesto putuju s ciljem da posete danas neaktivne ali obnovljene Pravoslavne Crkve kao sto je Crkva sv.Sofije u Harbinu ili tragaju za bivsim crkvenim zgradama, koje su “prezivele” kulturnu revoluciju, kao i za ljudima koji su od detinjstva vaspitani u Pravoslavlju i koji zive u susednim mestima. Posto se u kineskim sredstvima masovnog informisanja skoro i ne govori o Pravoslavlju, nas sajt predstavlja veoma zahtevan poduhvat na kineskom jeziku.

- Da li postoje jos neki pravoslavni veb-sajtovi na kineskom jeziku?

- Postoji parohijski sajt Crkve Svete Trojice na Tajvanu, ali se na njemu koriste tradicionalni kineski hijeroglifi, dok se u maticnoj Kini koriste uprosceni hijeroglifi, koje je uvela kineska komunisticka vlada s ciljem opismenjivanja kineskog stanovnistva. Parohija Svete Trojice se nalazi pod rukovodstvom Mitropolita Hong-Konga i Jugo-Istocne Azije, i Njegovo Preosvestenstvo Mitropolit Nikita je blagoslovio predaju njihovoh materijala nasem sajtu, gde se predstavljaju uproscenim hijeroglifima kako bi bili razumljivi citaocima maticne Kine.

- Kakvi su vasi planovi za dalji razvoj sajta?

- Jedan od sledecih projekata je – prevod sa ruskog na kineski jezik izvestaja o 222 mucenika i ispovednika Kineske Pravoslavne Crkve koji su postradali u Pekingu 1900 godine. Oni su uzeti iz arhiva i prvi put objavljeni u Kineskom Blagovesniku – casopisu na ruskom jeziku, koji izdaju Kinezi iz Odeljenja spoljnih crkvenih veza Moskovske Patrijarsije – za januar 2000 godine. Ti izvestaji su nedavno prevedeni na engleski jezik i mogu se procitati na sajtu http://www.orthodox.cn/history/martyrs/ .

Intervju je uradjen y on-line rezimu za “Religioscope” u oktobru 2004

Zan-Fransua Majer

Prevod sa engleskog Elena Smirnova

16 / 02 / 05

http://www.pravoslavie.ru/guest/050216143558