IZ MANASTIRSKE PREPISKE Tibingen, 11. 4. 2002. Pomaze Bog, o. Arhim. Gavrilo! Dobio sam na moju kucnu adresu casopis "Put , Istina i Zivot", kojim ste mene i moju porodicu obradovali. O, Presveta Bogorodice Lepavinska, Tebe slavimo, Koja si cudesima mnogim proslavila Sina Svojega i Sebe, Djevo Bogomati; osveti nas slavom Tvojom neizrecenom, spasi duse nase. Amin! (iz nase molitve) Ispunili ste moje moljenje, meni pravoslavnom vjerniku, kojim osjecam Vasu jevandjelsku i svetootacku poruku nase Crkve. Ukazali ste mi veliku cast da dobijem list za duhovno prosvecenje, od Vas i bratstva manastira Lepavina. Razumio sam vrlo vazno (Rec urednika), tako da stojim na Vasoj strani, jer se osjecam Hristov vjernik, vjernik Crkve i citalac. Ponosan sam sa Vama od Boga nadarenim da nam tako divno pisete i da nas prosvecujete. Od djetinjstva mog sam naucio i znadem za nasu jednu pravoslavnu Crkvu, kojoj ostajem do kraja zivota vjeran. Citao sam dosta vjerskih casopisa nase Crkve ali, o. Arhim. Gavrilo, "Put, Istina i Zivot" je divno i profesionalno vjerski uradjen. Citao sam grcke, ruske i nase casopise, isto dobre, ali Vas casopis ima nesto vrednije, jace, sto drugi nemaju. Drago mi je i milo, kako rece nas Vladika Atanasije (Jevtic), da je Hristos mjerilo za Crkvu i radujem se da su web-stranice moskovskog Sretenjskog manastira prenijele i ukazale veliku cast bratstvu Manastira Lepavine, da nema granica i udaljenosti tamo gdje ima bratske, jevandjelske ljubavi. Citajuci ovaj casopis osjecam da ste nas citaoce uvjerili, nagradili, dokazali da nas u Crkvi vode i uce prosvecene i dobro skolovane vjerske licnosti. Da se nasa Crkva dobro cuje i da stoji na vaznom mjestu, kako bi se pred Bogom i narodom videla istina i dobila milost u Boga. Drago mi je da casopis objavljuje vrlo vazne stvari, jer mnogi od pravoslavnih vjernika o tome malo znaju - o dogadjajima poslije 1453. godine. Iza razrusenih zidova Teodosija ili Konstantinopolja vjekovno je ostala zataskana, presucivana, dosta nepoznata, teska tragedija, koja je urezana u srcima nasim. Vazno je da casopis vode i pisu visoko prosveceni poznavaoci vjere, da se koriste sa vise jezika (prevoda), da se cuju i dogadjaji vjernika u Rusiji, Grckoj, Engleskoj, Kanadi, Americi, svugdje gdje zive nasa pravoslavna braca. Pa to je velika vrijednost i umijece, koje u drugim casopisima malo ima. To znaci: dobra rijec daleko se cuje, a isto i ima svoju cijenu (platu). Vrijednost casopisa je velika, a jedan vjerski citalac od sest casopisa godisnjih na kraju godine, za Hristovo Rozdestvo, imace knjigu od tih casopisa tako kvalitetnu da bi mnoge izdavacke kuce pozavidjele. Ja vam od sve duse i srca cestitam i zelim jos bolje uspjehe. Kako rece Vladika G. Atanasije, veoma je vazno privuci covjeka kako bi usao u zivot Crkve i nastavio svoju katehizaciju. Casopis objavljuje tako vazne stvari da mene duboko budi sve to sto se 1453. godine dogodilo, a vjerujte, o. Arhim. Gavrilo, da mnogi vjernici o tome malo znaju. Mi koji smo nesto vise procitali smo stogod znali, dok su ovi unesreceni ljudi koje je godinama lomio zli ateizam, komunizam i druga zla, ostali tupi, truli i slijepi za sve to. Radujem se da ste mi poslali casopis i ocekujem da cu ga redovno od Vas dobijati na moju kucnu adresu. (...) Ja Vas mnogo pozdravljam, o. Arhim. Gavrilo, i svo bratstvo u manastiru, da nam dugo zivite. Trudimo se da nase casne poste obavimo, da se pricestimo, kako bismo cisti docekali Hristovo Vaskrsenje. Mapu Carigrada sam uvelicao i nasao joj mjesto u nasoj primacoj sobi, a sada mi preostaje da se pomolim Gospodu Bogu da ubrzo posjetimo manastir Lepavinu, kako bismo se pomolili pred ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske. Hristos Vaskrse! - Vaistinu Vaskrse! Zeli Vam moja familija: Vasilije, supruga Ljiljanka, kceri Aleksandra, Julijana i Veselinka