SVEDOCANSTVO 28

"Godine 1979. moj suprug R. L., star 32 godine, dospeo je u bolnicu radi operacije cira na zelucu. Nakon operacije je postavljena dijagnoza: karcinom zeluca, uz pretpostavku lekara da moze najduze ziveti do mesec dana. Otpusten je iz bolnice. Sledecih pet godina je neprekidno bolovao i zbog teskih bolova cesto boravio u bolnici. Godine 1984. dospeo je u bolnicu sa prokrvavljenim cirom zeluca, kada je ponovno operisan. Tom je operacijom samo bila potvrdjena prva dijagnoza, uz cudjenje lekara kako je uopste moguce da je jos ziv. Nakon druge operacije sledio je kratak oporavak, no nakon toga mu se stanje pogorsalo. Otkazala mu je desna ruka i on je ponovo zavrsio u bolnici. Sledeca dijagnoza bila je stravicna: metastaze su se prosirile na mozak! Kao terapija mu je odredjeno zracenje glave. Nakon jednog zracenja terapija je prekinuta, jer po pristiglim nalazima nisu potvrdjene metastaze. U bolnici je tada boravio 52 dana, a kuci je otpusten sa nedefinisanom dijagnozom.

Odlucila sam da potrazim pomoc u manastiru Lepavini. Otac Gavrilo je procitao molitvu pred cudotvornom ikonom Presvete Bogorodice i dao mi osvecenu vodu. Dosavsi kuci, dala sam suprugu osvecenu vodu da popije. Nakon par dana upotrebe osvecene vode, moj suprug je povratio nekakvu crnu tekucinu. Od tada mu se zdravstveno stanje pocelo popravljati. Nakon osam dana stanje mu se poboljsalo do potpunog oporavka. Kada je kasnije zavrsio u bolnici radi upale pluca, nad njime su izvrseni detaljni pregledi i skinuta mu je dijagnoza karcinoma zeluca. Eto, danas nakon 13 godina moj suprug je, hvala Bogu, dobro: vozi kamion, sve radi i zivi normalnim zivotom, zahvaljujuci molitvi o. Gavrila".

Marija L.

25. juna 1997. godine