Svestenik Aleksandar Kolesnikov

 

TAJNOVIDELAC BUDUCNOSTI

Tumacenje Otkrivenja sv. Jovana Bogoslova (V)

 

VASKRSENJE MRTVIH I SUD BOZJI NAD COVECANSKIM RODOM

 

U sledecoj, 20. glavi apostol Jovan opisuje licni Poslednji sud Bozji nad satanom i njegovim crnim angelima, kao i nad svakim pojedinim covekom. Apostol pise da je zrtvom na Krstu i Vaskrsenjem Hrista satana bio svezan i zakljucan u bezdanu na hiljadu godina, a verni sledbenici Hrista posle svoje telesne smrti zive sa Hristom na nebu do Njegovog Drugog dolaska - to je prvo vaskrsenje. A gresnici koji umiru u toku tih hiljadu godina ostaju kao mrtvi, tj. prebivaju van Carstva Bozjeg. Kada se napuni hiljadu godina, tj. pred sam Drugi dolazak Hrista, satana ce biti oslobodjen na kratko vreme, da bi mogao da vara ljude i da ih povede za sobom kao "sinove pogibije" goneci Crkvu i boreci se sa Bogom. Posle Svog Drugog dolaska Hristos konacno pobedjuje satanu, svrgava ga u Ad, i tada nastaje opste vaskrsenje mrtvih, i konacni Sud Bozji nad svim ljudima, koji su ziveli na zemlji od pocetka veka.

"I videh veliki beli presto, i Onoga sto sedijase na njemu, od cijega lica pobeze zemlja i nebo, i mesta im se ne nadje. I videh mrtve, velike i male, gde stoje pred prestolom, i knjige se otvorise, i druga se knjiga otvori koja je Knjiga Zivota; i bise sudjeni mrtvi po delima svojim... i smrt i pakao behu baceni u jezero ognjeno. Ova smrt je (za gresnike) druga smrt" (to je konacna osuda) (Otkr. 20, 11-14).

Neki koji sebe nazivaju hriscanima tumacili su i tumace 20. glavu Otkrivenja tako kao da ce Hristos osnovati na zemlji obicno zemaljsko carstvo, koje ce trajati hiljadu godina. A potom ce se nanovo pojaviti satana, pa je zatim Poslednji sud. Pristalice ovog tumacenja, koji ocekuju hiljadugodisnje Carstvo Hrista na zemlji, nazivaju se "hiljaduletnici" (hilijasti, milenaristi). Medjutim, takvo tumacenje Otkrivenja Pravoslavna Crkva odbacuje, jer nije zasnovano na Jevandjelju, gde jasno pise da Hristos o svom Bozanskom Drugom dolasku ima da sudi svima zivima i mrtvima. Takvo shvatanje Pravoslavne Crkve potvrdjeno je recima Onoga koji sedi na prestolu: "Evo sve cinim novim... Svrsi se!... Koji pobedi nasledice sve ovo i bicu mu Bog, i on ce mi biti sin. A strasivcima i nevernima, i necistima, i ubicama, i bludnicima, i vracarima i idolopoklonicima i svima lazama, njima je udeo u jezeru koje gori ognjem i sumporom" (Otkr. 21, 5-8).

 

OBNOVA SVETA I NASTANAK VECNOG CARSTVA SLAVE BOZJE

 

U poslednjim dvema glavama Otkrivenja apostol Jovan nastoji da u simvolima i slikama opise buduce vecno Carstvo slave Bozje. Apostol Jovan vidi novo nebo i novu zemlju, jer predjasnje nebo i predjasnja zemlja minuse.

Carstvo slave apostol Jovan opisuje u obliku novoga svetoga grada Jerusalima, koji silazi od Boga sa neba, i ukrasenoga kao nevesta: svetiljka u njemu je slicna dragom kamenu; zidovi njegovi su od raznobojnih dragih kamenova, a vrata od bisera.

Sv. apostol Jovan opisuje i buduci zivot pravednika u tom Carstvu slave Bozje: "I cuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Bozje medju ljudima, i On ce stanovati sa njima, i oni ce biti narod Njegov, i sam Bog bice sa njima. I Bog ce otrti svaku suzu iz ociju njihovih i smrti nece biti vise; jer prvo prodje" (Otkr. 21, 3-4). "I vise nece biti nicega prokletog; i presto Bozji i Jagnjetov bice u njemu, i sluge Njegove sluzice Mu. I gledace lice Njegovo, i Ime Njegovo bice na celima njihovim" (Otkr. 22, 3-4). "I grad ne potrebuje sunca ni meseca da mu svetle, jer ga slava Bozja osvetli, i svetlost njegova je Jagnje... I nece uci u njega nista necisto, ni koji cini gadost i laz, nego samo zapisani u Jagnjetovoj Knjizi zivota" (Otkr. 21; 23, 27).

"I rece mi: Ne zapecati reci prorocanstva knjige ove, jer je vreme blizu. Ko cini nepravdu neka jos cini nepravdu, i necisti neka se jos prlja; a ko je pravedan neka jos cini pravdu, i ko je svet neka se jos osvecuje. Evo dolazim uskoro, i plata je moja sa mnom, da dam svakome po delima njegovim" (Otkr. 22, 10-12).

 

ZAKLJUCAK

 

U zakljucku autor ove knjizice zeli da podeli neke svoje misli sa citaocima povodom najnovije istorije covecanstva, narocito dvadesetog veka - sa stanovista prorocanstava zapisanih u Novom Zavetu, pre svega u Otkrivenju. Te svoje misli pisac nije zeleo da ukljuci u samo tumacenje Svetog Pisma, jer bi one tada mogle nategnuto da izgledaju kao da izviru iz samog Svetog Pisma. Medjutim, za ove svoje misli autor preuzima potpunu odgovornost na samog sebe. Evo tih misli:

I. Jedan dosta snazan pravac u pravoslavnoj duhovnosti danas zakljucuje, na osnovu savremenih dogadjaja i promena, da je blizu dan Drugog dolaska Hrista.

A druga struja pravoslavnih umova odnosi se sa oprezom prema prvom zakljucku. Oni kazu: bilo je i ranije teskih vremena u svetskoj istoriji posle Hrista, pa ipak propast sveta nije usledila. Tako se verovalo da je blizu Drugi dolazak Hrista u petom veku - pod utiskom pada Rima, prilikom najezde anglosaksonskih varvara. A u desetom veku - pod utiskom krvavih najezda nekrstenih Normana sa severa Evrope i najezdom muslimana Arapa sa juga. Isto tako i u petnaestom veku - pod utiskom pada Carigrada i Vizantijske carevine, kao i sloma papske federacije rimokatolickih drzava...

Psiholoski, hriscani tih vremena opravdano su bili uzbudjeni eshatologijom, ali milosrdje Bozje bilo je dublje i sire od pokvarenosti ljudi onih vremena. Gospod je svaki put pomilovao tadasnji svet u Svome velikom covekoljubiju, kao sto je rekao sveti Petar: "Ne kasni Gospod sa obecanjem, kao sto neki misle da kasni, nego nas dugo trpi, jer nece da iko propadne no da se svi pokaju" (2. Pt. 3, 9).

Sem toga, hriscani onih vremena nisu mogli predvideti ono sto je znala Premudrost Bozja: sirenje upravo u desetom veku pravoslavnog Hriscanstva u Rusiji, gde je ono cvetalo hiljadu godina i dalo svoje plodove mnogim narodima preko Sibira pa sve do Alaske...

II. I hriscansko ucenje kao i ucenje materijalista delimicno se slazu u zakljucku da ce svet i covecanstvo nestati u vatri. Ali ipak ova dva pravca razlicito su mislila o uzroku pogibije sveta. Pravoslavna Crkva uci da ce uzrok pogibije sveta biti pad vere i moralno rasulo u covecanstvu. Svet ce propasti po presudi Bozjoj, no uzrok te presude bice zlo ponasanje ljudi.

Materijalisti su ranije tvrdili da ce svet propasti iz cisto fizickog uzroka - zbog sudara nase planete sa suncem ili nekom kometom lutalicom. Ali sada i oni govore da ce zivot na nasoj planeti unistiti sami ljudi. To znaci da ce ljudi postati uzasno zli. Na taj nacin, posredno, i materijalisti se slazu sa hriscanima da se uzrok pogibije sveta nalazi u zlobi ljudi.

III. Primetili smo da apostol Jovan u 8. i 9. glavi Otkrivenja naglasava da ce nevolje poslednjih vremena pogoditi uglavnom jednu trecinu zemlje i trecinu covecanstva. Vidimo da u dvadesetom veku ratovi i revolucije besne priblizno na jednoj trecini zemljine povrsine obuhvatajuci trecinu stanovnistva zemlje. To su uglavnom hriscanski narodi. Sticemo utisak da zle sile ovoga sveta imaju za cilj da oslabe upravo te narode, koji im smetaju na putu ostvarenja svojih mracnih planova.

IV. Antihriscanski filosofi tvrdili su i tvrde da istorijom covecanstva upravlja "zakon progresa", da ce na kraju da se zacari razum, nauka, mir, pravicnost i materijalno obrazovanje. Suprotno ovome, Hristos je govorio: "Tesko svetu zbog sablazni, ali nemoguce je da sablazni ne dodju." Ako pogledamo oko nas, vidi se ko je u pravu. Vidi se da su se prorocanstva Svetog Pisma ispunila: umesto progresa i gospodstva razuma - zavladao je grubi materijalizam i zivotinjska strana u coveku. Umesto mira i bezbednosti - strasni ratovi. Umesto pravicnosti - imamo koncentracione logore, masovna ubistva, Gestapo, KGB... Umesto materijalnog blagostanja - glad koja ubija milione ljudi i dovodi do greha ljudozderstva. Umesto religije saglasne sa razumom - mnozenje sekti sa najtamnijim verskim ucenjima...

V. Hristos je najavio da ce pred kraj sveta biti zavrseno propovedanje Jevandjelja svim narodima. To znaci i jevrejskom narodu, koji ce se okupiti u Svetoj Zemlji. A evo, ono o cemu su dve hiljade godina Jevreji mastali (povratak u Jerusalim) sada se ostvarilo. Nad ovom cinjenicom treba se zamisliti.

VI. Najvise sumnji i nepoverenja izazivala su prorocanstva Svetog Pisma o carstvu Antihrista. Medjutim, danas te eshatoloske slike ne izgledaju tako neverovatne.

Evo kako Sveto Pismo prikazuje carstvo Antihrista: 1) Antihrist ce imati veliku vlast prinude; 2) On ce imati vlast kao monarh nad celom zemljom; 3) Gonice istinsku hriscansku Crkvu, i stvorice svoju laznu crkvu; 4) Nametnuce apsolutno ropstvo ljudima; 5) U njegovom carstvu gospodarice laz i obmana; 6) Antihrist ce iznuditi od ljudi da mu se klanjaju kao bogu.

A sada pogledajmo kakav je zivot na jednoj trecini povrsine zemlje gde vladaju ateisti.* Ljudi su liseni ekonomske samostalnosti, a sto se tice duhovne hrane, covek moze citati samo ono sto pisu vladajuci ili njihovi specijalno uvezbani robovi: pisci propagandisti...

U oblasti religije besnece strasna gonjenja protiv istinske Crkve sa ciljem da se ona potpuno unisti. Zar ovo vec nije sistem apsolutnog ropstva koje ce se prema Svetom Pismu ostvariti u carstvu Antihrista? Samo ovaj sistem zasad vlada nad trecinom covecanstva, dok u poslednjim vremenima Antihrista on ce obuhvatiti ceo svet.

Pronadjen je ne samo sistem, nego i politicka organizacija potpunog porobljavanja covecanstva. Osnovni principi te organizacije su ovi:

a) Stvoriti ogroman administrativno-tehnicki aparat koji obuhvata ne manje od jedne cetvrtine zaposlenih robova, koji imaju duznost da rukovode nad preostale tri cetvrtine robova koji proizvode materijalna dobra.

b) Formalno, taj ogroman administrativno-tehnicki aparat podcinjen je aparatu drzavnih vlasti, koje su naizgled organizovane na demokratskim nacelima. U stvarnosti taj drzavni aparat nema nikakve vlasti, niti zavisi od naroda.

v) Stvarna vlast, kojoj su podcinjena oba ta aparata, stoji u rukama poluprikrivene organizacije sa posebno odabranim kadrovima koji upravljaju na osnovu cuvanja tajne, discipline i pokornosti vodji drzave cak i po cenu smrti.

g) Na celu svega stoji vodja sa licnom dozivotnom vlascu.

Pronadjeni su ne samo sistemi i organizacije, nego i metodi ucvrscenja potpunog ropstva. Ti metodi su laz, zastrasivanje, ubijanje ljudi na najokrutniji nacin.

Ono sto je bilo najneverovatnije - o cemu jasno govori Sveto Pismo - da ce Antihrist biti obogotvoren, to je istorija vec jasno pokazala. Setimo se Robespjera iz doba francuske revolucije. Njemu su se licno obracali kao bogu i davali mu titulu u pismima "Vase bozansko velicanstvo". A nedavno su Staljina njegovi saradnici i propagandisti obasipali bozanskim nazivima: najmudriji, sveznajuci, svemoguci, otac naroda... To obogotvorenje Staljina od strane drugih, pa cak i od njega samog, njegovi saradnici nisu odricali, nego su to stidljivo nazvali "kult licnosti". Oni koji su imali priliku da vide oktobarske i prvomajske parade na Crvenom trgu u Moskvi za vreme Staljina ne mogu a da ne uporede tu pojavu sa recima iz Otkrivenja: "I sva zemlja diveci se podje za Zveri... i poklonise se azdaji... govoreci: Ko je podoban Zveri? Ko moze ratovati protiv nje? I otvori usta svoja za huljenje na Boga..." (Otkr. 13, 3-7).

VII. Taj satanski sistem, koji je za sada ostvaren u jednoj trecini sveta (dakle nije osiguran od eventualnih poraza) zeli da se prosiri na ceo svet. Plan njegovog ostvarenja je u punom jeku po raznim linijama - politickoj, ekonomskoj i religioznoj.

U politickoj oblasti treba sve narode zgoniti u jedan tor: u jednu svetsku drzavu sa jednom vladom na celu. U tu svrhu osnovane su u svim drzavama sveta levicarske i tajne partije. Ali u istom pravcu radi i organizacija Ujedinjenih nacija, koja privikava narode na odricanje od svoga autoriteta.

Zanimljiva je priprema u oblasti religije: u svim glavnim religijama sveta ocekuje se uskoro nevidjeni prodor nekakve velike bozanske pojave. U jevrejstvu se ocekuje skori dolazak Mesije. U hriscanstvu se siri sektasko ucenje hilijazma (ucenje o bliskom dolasku Hrista kao zemaljskog cara koji ce osnovati hiljadugodisnje zemaljsko svetsko carstvo sa usrecenim covecanstvom). U budizmu se ocekuje javljanje Bude (coveka u kome ce se vaplotiti bozanstvo). U muhamedanstvu buja pokret "bahai", koji se zauzima za ujedinjenje svih religija u jednu svetsku religiju. Siiti ocekuju svoga "imama osvajaca", Mahdija...

Za stvaranje zajednicke religije ucinjeno je dosta. Ona ce imati eklekticki karakter, tj. bice smesa raznih elemenata iz postojecih svetskih religija. Iz judejstva ce se uzeti ucenje o Mesiji koji osniva svetsko zemaljsko carstvo sa materijalno usrecenim covecanstvom. Iz hriscanstva ce se uzeti ucenje o bozanskoj prirodi Mesije, kao i neka pravila moralnosti (za ukras) i jevandjelske price o cudesima. A sto se tice bozanstva, njegove sustine, njegovog odnosa prema svetu i posmrtnom stanju coveka, sve ce to biti uzeto iz budizma (panteizma). Na taj nacin, panteizam je podloga i glavna sadrzina buduce ujedinjene svetske religije. Ovo se objasnjava time sto je panteizam za duhovno raslabljenog coveka najprivlacniji po svom shvatanju bozanstva, mnogo privlacniji nego monoteizam (jednobozje), koji ispoveda da je Bog Licni Duh, Tvorac, Promislitelj, Zakonodavac i Sudija sveta i covecanstva. Medjutim, za jednostavne umove, mnogo je lakse prihvatiti ideju o bozanstvu kao nevidljivoj i bezlicnoj sili, koja je razlivena po celom materijalnom svetu. (Cesto se cuje da prosti ljudi, kada se govori o Bogu, vrteci glavom kazu "ima nesto", a ne "ima Nekog na nebu"). Sem toga, od ovog bezlicnog bozanstva ne treba se bojati, niti ga slusati. Privlacno je i dalekoistocno ucenje o coveku kao koncentraciji i vaplocenju stepenaste bozanske sile. Ovo poslednje ucenje panteizma omogucice klanjanje Antihristu kao bozanskom bicu najviseg stepena.

Ova pretpostavka, da ce upravo panteizam biti glavni sastojak buduce svetske religije potvrdjuje se i velikom propagandom medju hriscanskim i ostalim narodima: u oblasti filosofije za panteizam su radili Spinoza, Hegel, Fihte, Seling i ostali predstavnici nemacke idealisticke filosofije; u oblasti teologije za panteizam radi teosofski pokret; u oblasti morala sluga panteizma je Tolstoj; u oblasti poznavanja prirode za panteizam radi teoretski materijalizam, koji nije nista drugo do naglavce postavljen panteizam; u oblasti prakticno-organizacionoj za panteizam rade razne sekte (duhoborci, hlisti, "hriscanska nauka"). U poslednje vreme sve cesce se cuju glasovi koji zahtevaju stvaranje svetskog saveta religija.

VIII. Postavlja se pitanje: kako jedan covek moze da osvoji vlast nad celim svetom, da se zacari kao Antihrist. Na to pitanje odgovor daju francuska i ruska revolucija. Posle pobune razjarene mase koja pljacka i ubija, dolazi na vlast "strasni covek", koji zavodi diktaturu i zahteva da mu se klanjaju kao bogu. Takav je bio Robespjer u Francuskoj i Staljin u Rusiji. Znaci, revolucija je put kojim ce i Antihrist osvojiti vlast.

Uvod u taj proces je svetski rat, u kome ce zivote izgubiti mnogo miliona ljudi, a od gladi i bolesti nastace opste ocajanje, jer nece biti ni pobedilaca ni pobedjenih. Tada ce tim narodima biti predlozeno da prihvate jednu svetsku vladu, a posle neizbezne revolucije vlast u toj vladi ugrabice "strasni covek".

IX. Ako je sistem apsolutnog porobljenja spreman, onda gde je zapelo? Ceka se jos samo na strasni svetski rat. A znamo da se taj rat priprema. Vec se proizvode strasna oruzja masovnog unistenja, no ipak se smatra da ona nisu dovoljno jaka. Zato se taj rat odlaze...

X. Koja su obavezna rukovodna nacela za pravoslavnog hriscanina danas? Ima dva pravila:

Gospod nam je uputio sa Maslinske gore ove reci: "Od smokve naucite poruku: kada se vec njene grane podmlade, i olistaju, znate da je blizu leto. Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu, pred vratima... Strazite, dakle, jer ne znate u koji ce cas doci Gospod vas" (Mt. 24, 32-33 i 42).

I psalam drugi proroka Davida, u kome pise: "Zasto se bune narodi i plemena pomisljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na Pomazanika Njegova: Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov. Onaj koji zivi na nebesima smeje se, Gospod im se podsmeva" (Ps. 2, 1-4).

XI. Sve ovo dosad izlozeno daje osnovu za tvrdnju da, ako cak Gospod i pomiluje svet i u nase dane, to pomilovanje nece biti odlaganje Poslednjeg suda za neku daleku buducnost, nego kratkorocno odlaganje i predah, eda bi se jos jednom ljudima dala mogucnost da se urazume i pokaju. Ali mi, na zalost, znamo da je religiozno, moralno, umno i drustveno stanje covecanstva tako crno, da takvo pruzanje sanse za pokajanje ne bi imalo velike koristi. Zato ce i Bozje odlaganje Suda biti kratkovremeno...

Mi pravoslavni hriscani znamo da Bog nije stvorio zlo, ni pakao. Pakao je izmislio satana, zavidevsi Bogu i zatvorivsi se za ljubav Svete Trojice. Dar slobode, koji je Bog dao coveku, kljuc je od Raja i od pakla. Sto se Boga tice, On zeli da se svi ljudi spasu (1. Tim. 2, 4), ali postoje "ljudi (koji) vise zavolese tamu nego li svetlost, jer njihova dela bejahu zla" (Jn. 3, 19).

Koliko Gospod uvazava licnu slobodu vidi se iz ovih Njegovih reci: "Ja sam dosao u ime Oca svojega i ne primate me; ako drugi dodje u ime svoje, njega cete primiti... Ne mislite da cu vas Ja tuziti Ocu; ima koji vas optuzuje, Mojsej..." (Jn. 5, 43 i 45).

A u poslednjoj glavi Otkrivenja sv. apostol Jovan Bogoslov ukazuje na tu vrtoglavu dubinu slobode u covekovom srcu, gde se resava opredelenje za vecnu smrt ili za zivot vecni: "Ko cini nepravdu neka jos cini nepravdu, i necisti neka se jos prlja; a ko je pravedan neka jos cini pravdu, i ko je sveti i ko je svet neka se jos osvecuje" (Otkr. 22, 11).