RAZGOVOR S ARHIMANDRITOM TEOFILOM,

PREDSTAVNIKOM JERUSALIMSKE PATRIJARSIJE U MOSKVI

 

JERUSALIM - POCETAK I KRAJ SVETE ISTORIJE

 

- Oce Teofile, da li biste mogli nesto reci o iskustvu sluzenja u Svetoj Zemlji, u Jerusalimu?

- Jerusalim zauzima izuzetno znacajno mesto u svetu, a posebno u religioznom svetu, buduci da se upravo tu promenio tok istorije: ovde su ljudi prestali da izmisljaju, da razmisljaju o sporednim stvarima, jer su upravo tu, u Jerusalimu, videli ocovecenje Boga. I tu je otpocela ne svetska, vec sveta istorija, koja je neraskidivo vezana za spasenje covecanstva, a koja se na jeziku Crkve naziva isceljenjem, preobrazajem, proslavljenjem coveka. Upravo u tome je znacaj Jerusalima kao mesta u kome se projavila Ocovecena Istina - Bog-Logos - Hristos. I kada na Jerusalim gledas upravo sa te tacke gledista, shvatas njegov znacaj.

- Pasha se u Svetoj Zemlji savrsava na potpuno poseban nacin?

- Sveta istorija je otpocela i zavrsice se u Jerusalimu. O tome nam govori Sveto Pismo, Otkrivenje. Nije tajna da je Sveta Zemlja svojim svetinjama neraskidivo vezana kako za Stari Zavet i proroke, tako i za Novi Zavet, za licnost, zivot i ucenje Hrista i tu su najvazniji Golgota - mesto Njegovog Raspeca, i Grob Gospodnji - mesto Njegovog Vaskrsenja, koji se nalaze pod jednom kupolom. I to mesto sve do danasnjeg dana, a danas, mozda, pogotovo ima ne turisticki ili istorijski znacaj, vec upravo litugijski, i zato ta mesta imaju svoj poseban jezik, posebne mogucnosti izrazavanja cuda Ocovecenja Hristovog. Cudo u pravoslavnom shvatanju igra najvazniju ulogu, ta samo postojanje nase je vec cudo - dar Boziji. Hriscanstvo je jedina religija koja proglasava Istinu. Sam Gospod govori: "Ja sam Istina i Svetlost svetu". Nikada nijedan religiozni delatnik ili mislilac sebe nije proglasavao istinom. I ta Istina je nepromenjiva, njom zivi Pravoslavna Crkva, Ona ne trazi dokaze. Pilat nije shvatio kada je Hristos rekao - Ja sam Istina, i pitao je: "Sta je istina?" Hristos je mnogo puta na raspitivanja o Njemu, o Njegovoj sluzbi govorio: doi i vidi, idi za Mnom i videces Istinu. Gospod nam salje znake Svoje sile i vlasti. Hriscanska Istina se poznaje ne putem prinude, vec slobodnom voljom, buduci da je covek bio stvoren kao zaista slobodan da bi mogao da odabira izmeu Bozje i svoje sopstvene zelje, i Gospod se okrece coveku, pokazuje slabost njegovih teznji i kroz cuda otkriva svu moc i velicinu Svojih zamisli o coveku. Govorim to zato da bismo mogli da shvatimo cudo Crkve. Pa Crkva u svetu jeste produzenje ocovecenja Hristovog. I upravo Jerusalim je mesto pocetka Crkve - hronoloski, tu se obrazovala prva hriscanska zajednica, odatle se na ceo svet prosirila Crkva. Jerusalimska Crkva ima neke privilegije, jer se upravo u njenim granicama ostvarila tajna Ocovecenja. Upravo se tu rasplamsao liturgijski zivot Crkve koji se projavljuje u raznovrsnim obredima i sluzbama, od kojih je jedna silazak Blagodatnog ognja, koji simvolizuje Vaskrsenje Hristovo. Uspomeni na stradanja i Vaskrsenje Hrista posvecena je cela Strasna sedmica, na cijem kraju silazi oganj na Grob Gospodnji na Veliku Subotu, kada Patrijarh sa mnostvom arhijereja savrsava litiju uz pojanje vaskrsnjih himni; posle toga Patrijarh iz kuvuklije iznosi oganj i to je, svakako, cudesna slika Bogojavljenja. I toliko je veliki znacaj tog silaska, prisutna je takva cudesna blagodat da taj dan danom Svetlosti zovu cak i muslimani. Citav Jerusalim toga dana zivi tim dogadjajem.

- Da li i muslimani veruju da tu postoji prisustvo Zivoga Boga?

- Naravno, oni smatraju da Grci imaju pravu veru. Kao dokaz tome moze da sluzi, recimo, crkva Georgija Hozevita, koja se nalazi u muslimanskom selu kod Hebrona. Muslimani u manastir svesteniku donose svoje darove - ovce, telad, i ne samo tu, nego i u mnogim mestima. Oni veruju u Presvetu Bogorodicu. Muslimanska vera je vrlo prosta, njihova je religiozna svest prosta, a nista se ne doima tako jako kao prosta vera.

- Jerusalimska Crkva je uvek bila u epicentru ratova i osvajanja. Sta je sa sadasnjom situacijom u Svetoj Zemlji?

- To je prirodno. Kao sto sam vec rekao, Jerusalim ima religioznu, eshatolosku ulogu, i zato on nikada nije bio mirno mesto - ratovi kao i svi ljudski problemi upravljeni su prema Jerusalimu. Svi ti ratovi desavaju se iz religijskih razloga. Svako hoce da tu zauzme svoje mesto, svako ga smatra svojim - i Jevreji, i muslimani, i hriscani. Svako hoce da se tu ucvrsti - otud ovaj rat.

- Hoce li ikada biti mira u toj zemlji?

- Mi, kao pravoslavni, shvatamo da mir treba da bude Bozanski, a ne ljudski, buduci da svako ima svoju predstavu o miru.

 

S predstavnikom Jerusalimske patrijarsije u Rusiji arhimandritom Teofilom razgovor su vodile Olga Kurova i Aleksandar Volkov (prevod sa engleskog i novogrckog)

 

prevod s ruskog Snezana Jelesijevic

preuzeto sa web stranice: http://www.pravoslavie.ru