Tri "ne" svetogorskog monastva

Monah Josif je riznicar srpskog manastira Hilandar (Sveta Gora - Aton):

- Dosao sam u Samaru na Praznik Slovenske pismenosti i kulture na poziv Arhiepiskopa Samarskog i Sizranskog Sergeja. Vladika Sergej je vise puta bio na Svetoj Gori i molio se i u nasem manastiru. I evo pozvao nas je za praznik… Ovo je vec treci put da idem za Rusiju.

- Nedavno je vas manastir na Svetoj Gori goreo u snaznom pozaru koji je unistio skoro polovinu tog starog manastira…

- Da, pozar je bio strasan! Unistena su cetiri mala hrama u manastiru. Glavne proslavljene manastirske svetinje su ocuvane, ali su u dva izgorela hrama cuvane svete mosti. U jednom hramu mosti nisu izgorele, a u drugom – jesu… Jedan monah iz naseg manastira je dao nezvanicnu izjavu o tome da je toboze uzrok pozara bio u keliji naseg igumana, oca Mojsija. To uopste nije tacno. Otac iguman nije bio u keliji deset dana pre pozara. Od tada smo se dogovorili da ne dajemo nikakve izjave o pozaru. Na to imaju pravo samo oni koji su dobili blagoslov da govore u ime manastira.

-Recite nam oce Josife, da li se Rusi malo mole za bratsku Srbiju? Da li vam oni malo pomazu u tim strasnim iskusenjima, koja su vas snasla poslednjih godina?

-Mi, Srbi sami se malo molimo i malo se kajemo. Zbog toga i imamo tako velika iskusenja…

-Cuo sam da je Srpska Crkva pred rat u Jugoslaviji pocela da vrsi bogosluzenja na savremenom srpskom jeziku, odbacivsi tradicionalni bogosluzbeni crkvenoslovenski jezik. Da li je to tacno?

- Na zalost, danas u Srbiji samo stari svestenici sluze na crkvenoslovenskom jeziku. Mladi svestenici sluze na savremenom srpskom jeziku, koji se znatno razlikuje od crkvenoslovenskog. To je veliki udar na duhovnost mog naroda. Ja sam vec deset godina zivim na Atonu, ali je to nas zajednicki bol. Mi u Hilandarskom manastiru sluzimo na crkvenoslovenskom. Nas nastojatelj, otac Mojsije, ne dozvoljava svestenicima koji dolaze u posetu da sluze na savremenom srpskom jeziku. Mi izdajemo za Srbiju bogosluzbene knjige na crkvenoslovenskom jeziku. Borimo se za to da se bogosluzenje vrsi na jeziku nasih blagocestivih predaka. Ali nazalost, buduci svestenosluzitelji u seminarijama uce da sluze na savremenom jeziku. To je veoma veliki duhovni problem.

-Srpska Crkva, kao i Ruska, nije presla na novi kalendar. Po kom kalendaru se sluzi na Atonu?

-Ceo Aton se pridrzava starog kalendara, iako su i Grcka Crkva i Konstantinopoljska Patrijarsija odavno presli na novi kalendar. To unosi velike probleme. Naprimer, kod nas na Svetu Goru dolaze grcki svestenici i nezvanicno slave praznike po novom kalendaru. Desava se tako da se u jednoj Crkvi u jednom sporednom oltaru sluzi po starom kalendaru, a u drugom – po novom. Kod nas na Svetu Goru dolaze i rodjaci, i poklonici i donose sa sobom, iako i nevoljno, novi kalendar. Sada smo mi – Pravoslavni Srbi i Rusi na Atonu – u manjini. Ima nas samo nesto vise od sto ljudi. A Grka na Svetoj Gori ima veoma mnogo, a i Bugarska Crkva je takodje presla na novi kalendar. I ako bi se sad to pitanje kalendara resavalo putem glasanja ne znam kako bi se zavrsilo. Ali Majka Bozija cuva Svoj udeo – Aton! Jer su i mnogi grcki monasi odlucni po pitanju julijanskog kalendara…

-Ima li staraca na savremenom Atonu?

- Naravno da ima. Kad njih ne bi bilo ne bi bilo ni monastva na Atonu. Njihovim molitvama i zastupnistvom Majke Bozije se cuva blagocestivost na Svetoj Gori. Ima staraca i kod nas u Hilandarskom manastiru. Atonski starci su odlucno rekli tri "ne": ne- novom kalendaru, ne – bogosluzenju na savremenom jeziku, ne – identifikacionom broju! Grcka je stupila u Evropsku Uniju, i to se vec oseca na Svetoj Gori. Ali ta tri "ne" kontrolisu situaciju.

http://www.cofe.ru/blagovest/article.asp?AID=2298

Datum: 28.05.2004

zapisao Anton Zogoljev