PREDGOVOR

  OD IZDAVACA

•  UPOZNAVANJE SA OCEM

•  NEVOLJE I ISKUSENJA

•  NA MOLITVI ZA POSEDNUTE

•  STA VOLE NECISTI DUHOVI I CEGA SE BOJE

•  POSEDNUTOST – BOLEST VEKA

•  LAKO BREME

•  OSVECENJE “NESPOKOJNIH” DOMOVA

•  IZGUBLJENA HARMONIJA

•  IZA OGLEDALA

•  ZASTO NECISTI DUHOVI ULAZE U COVEKA?

•  VREME SE NE SME GUBITI

•  SAVETI POSEDNUTOM

•  O “ISCELJENJU” GATANJEM

•  STRAH GOSPODNJI

•  KRSNI ZNAK

•  POST I MOLITVA

•  VODOOSVECENI MOLEBAN

•  POKLONICKA PUTOVANJA

•  PORED CUDOTVORNE IKONE

•  O KORISTI ZAKLINJUCE MOLITVE

•  DVE JUTARNJE MOLITVE

•  POGOVOR

Poklonicka putovanja

 

Raduj se, jer olaksavas nase teskoce na putu spasenja. Raduj se, brza pomocnice onih koji ti pribegavaju. Raduj se, svih tuznih blaga utesiteljko.

Akatist Svetoj Blazenoj Kseniji Peterburskoj

 

Od davnina su se pravoslavni u Rusiji obracali za pomoc i zastupnistvo Bozijim Ugodnicima, nasim zastupnicima pred Gospodom. Voleli su da idu i na poklonicka putovanja u Sveta mesta. Cesto su u molitvama davali i zavete, govoreci: "Ako Gospod pomogne, poseticu…" I odlazili bi peske u Sarov, Kijev, u Svetu Zemlju… Danas se retko ide peske, vise se putuje. I ta putovanja su cesto zabavno-turistickog karaktera, bez molitvenog podviga, ali i ona naravno donose korist.

Vernici nekad pitaju: a zasto da putujemo? Svetitelji cuju nase molitve!

To je tacno, medjutim kada se molimo na mestima podviga i upokojenja Bozijih Ugodnika, kada prilazimo grobu sa njihovim Mostima, njihova blizina postaje realnija, i bolje se oseca. Pored toga na tim mestima se cesto nalaze i isceliteljski izvori ili druge Svetinje.

Takvih mesta u Rusiji ima mnogo – to su na severo-zapadu Pecora, Pjuhtica, Valaam, Jovanovski manastir na Karpovke, u Petrogradu, gde se nalazi i kapela Svete Blazene Ksenije. Ima i malo poznatih, zapustenih kutaka.

Na primer, potpuno su razruseni manastir “Nikandrova pustinja”, Kripeckij manastir ili Maljski. Ljudi se isceljuju na izvorima u ovim zadivljujucim mestima.

Pricali su o pokojnom ocu Vasiliju iz Starog Izborska. Bolest ga je prikovala za postelju i nije mogao da sluzi. Posle odlaska u Nikandrovu pustinju i kupanja na tamosnjim izvorima, on se u potpunosti izlecio.

Mogu nesto da ispricam i iz svog iskustva. Za vreme drugog obretenija Mostiju Prepodobnog Serafima Sarovskog imao sam srecu da putujem sa grupom hodocasnika u Petrograd. U to vreme sam imao jako pogorsanje tromboze dubokih vena. S naporom sam se kretao zbog oteklina, sa zavojima na nogama. Posle putovanja, koje je sa medicinske tacke gledista bila bezumlje, ja sam skinuo zavoje i cele godine nije bilo nikakvih znaka bolesti. Tog puta smo posetili i manastir na Karpovki, i kapelu Blazene Ksenije, i Lavru, gde su se nalazile Mosti Prepodobnog. Svuda su se sluzili molebani. Ko mi je od Bozijih Ugodnika pomogao? Svi.

Neprijatelj, prirodno, ometa hodocasca. Ona ne prolaze bez iskusenja. Evo samo jednog primera. Bolesnica je resila da poseti Pjuhotnicu, i okupa na izvoru Majke Bozije, i na sred puta ju je zaboleo stomak, i ona se, uplasivsi se, vratila nazad. Bes je rekao: "Ih, umislila je pa sam joj ja to poslao!" - vidimo da joj je to iskusenje bilo pusteno zbog toga sto je posla bez Blagoslova i molitve svestenika.

Ko se ne seca zadivljujucih slucajeva Bozije pomoci u nasim divnim manastirima? Ali Trojice-Sergejeva Lavra s Mostima utesitelja i molitvenika cele Rusije Prepodobnog Sergeja se nalazi na posebnom mestu. Ona je jedno od najomiljenijih poklonickih mesta u nasem narodu.

Zelim da ispricam jos jedan slucaj iz svog zivota, u nadi da ce doneti koristi drugima. Kao sto sam vec rekao, ja sam u veru usao kasno, kada mi je bilo 30 godina . U to vreme sam imao jaku naviku za cigare. Pusio sam davno i mnogo. Posle obracenja Bogu ta strast je nestala: nisam pusio, a nisam ni zeleo, sto mi je veoma pomoglo, - pocni i sam baci duvan, potrudi se u borbi sa strascu i u njoj ces steci iskustvo. Predajuci se neprijateljskom savetu, ja sam skoro na silu zabranio sebi da zapalim cigaretu… Rezultat je bio neocekivan: bez cigaretnog papira vise nisam mogao ni da se krecem, ni da radim. Iako nikada nisam pusio! Kako sam se samo mucio i sta sve nisam preduzimao – ali je sve bilo beskorisno. Uninije je obuzelo moju dusu, savest me je strasno uznemiravala, a ja nisam nalazio izlaz. “Jednom si poceo, i sad ne mozes da ostavis!” – cuo sam od svoje sestre. Od tih reci sam osetio takve adske dubine, da sam strmoglavce otisao u Lavru. Tamo sam pavsi na kolena pored groba Prepodobnog, zavapio celim svojim bicem. I osetio sam: moja molitva je uslisena! Zatim sam stajao na molebanu i suze radosnice i zahvalnosti su kao potoci isticale iz ociju.

Od tada vise ne pusim, ali zaista shvatam da sam slab i nemocan, i da sam po sebi ne mogu nista…

A cudesa pored ikona! Pa njih je nemoguce prebrojati! Znaci sredstava za isceljenje imamo dovoljno, ali da li smo spremni da se koristimo njima?