PREDGOVOR

  OD IZDAVACA

•  UPOZNAVANJE SA OCEM

•  NEVOLJE I ISKUSENJA

•  NA MOLITVI ZA POSEDNUTE

•  STA VOLE NECISTI DUHOVI I CEGA SE BOJE

•  POSEDNUTOST – BOLEST VEKA

•  LAKO BREME

•  OSVECENJE “NESPOKOJNIH” DOMOVA

•  IZGUBLJENA HARMONIJA

•  IZA OGLEDALA

•  ZASTO NECISTI DUHOVI ULAZE U COVEKA?

•  VREME SE NE SME GUBITI

•  SAVETI POSEDNUTOM

•  O “ISCELJENJU” GATANJEM

•  STRAH GOSPODNJI

•  KRSNI ZNAK

•  POST I MOLITVA

•  VODOOSVECENI MOLEBAN

•  POKLONICKA PUTOVANJA

•  PORED CUDOTVORNE IKONE

•  O KORISTI ZAKLINJUCE MOLITVE

•  DVE JUTARNJE MOLITVE

•  POGOVOR

Osvecenje “nespokojnih” kuca

 

“ A Isus mu rece: danas dodje spasenje domu ovome.” (L ? . 19:9)

 

Za pocetak cu dati dva primera kako ne treba raditi. Jedan covjek je sa porodicom presao da zivi u Lenjngradsku oblast, kupivsi bivsu finsku farmu. Poceo je da gradi, kako to inace biva u nase vreme, bez molitvi i blagoslova, a pored toga je za temelj kuce uzeo kamenje i ploce sa grobova na zapustenom lokalnom groblju. Izgradio je kucu, jos malo je ziveo i umro, ostavivsi kucu deci. Ali ta kuca ni njima nije donela srecu. Ona su se neprekidno zalila da ne mogu u njoj da zive, da im je tesko i neudobno. I posle svega, neki huligani su raskopali starcev grob trazeci frontovske nagrade…

Druga prica. Jedna porodica je bila na spisku za dobijanje stana. Prolazile su godine, a brojevi na spisku su odmicali polako. “Lopovi jedni” – kukao je domacin. Negodovao je toliko da je poceo da pise zalbe raznim institucijama. Tako je proslo jos dve godine. Zlovoljni, iscrpljeni od tuzbi, supruzi su napokon dobili trosoban stan. Uselili su se u novi stan uz veliku buku. “Neces mi naredjivati – govorio je pijani domacin, - sta cu ujutru raditi!” Kroz tri meseca su proslavili i sinovljevu svadbu. Samo srece i tisine nije bilo u tom stanu. Sin je poceo da pijeiI stalno se svadjao sa zenom. Ona je cas odlazila kod svojih rodjaka, cas se vracala. A i roditelji su poceli da poboljevaju.

•  Zavide nam…Tacno, nesto je napravljeno, - govorila je domacica muzu, - moramo da idemo kod babe da skinemo urok.

•  Za pocetak treba sina zakodirati – rekao je muz, - tada ce sve biti reseno.

Sin je pozvao svoga prijatelja Zoru, koji je smislio nesto u vezi “biopolja”. On je okacio veridbeni prsten i poceo da proverava stan. Prsten se cas ljuljao, cas se klimao pred zacudjenim pogledima ukucana.

•  Pogledaj, tacno nesto ima, - bio je zadivljen domacin.

•  Napravljeno, napravljeno, - dodavala je domacica.

Zora je podrzao predlog da se ode kod iskusne “babe” i cak im je dao i adresu. Sacekavsi ogroman red, domacini su bili primljeni, dobivsi instrukcije: sta i gde posipati, sta i kako kropiti, i kakve vradzbine procitati. Sve su izvrsili, pri cemu je deda sve nadgledao. Kroz pola godine je umro domacin od raka, a za njim i –zena. Po stanu su poceli da lete ognji, premestajuci predmete…Sin i snaja su menjali stan, posto su se ionako razisli.

Mozemo samo da se cudimo ovakvim “pravoslavnim hriscanima”, njihovom duhovnom slepilu, potpunom neshvatanju smisla zivota i sopstvenog boravka na zemlji. Njihovo ponasanje je suprotno Hristovom ucenju, i oni svim svojim delima pokazuju da su postali Njegovi neprijatelji. Strasno pomracenje!

“Pomozite, sa stanom nesto nije u redu – u njemu je nemoguce ziveti!” – ovakve molbe se veoma cesto cuju poslednjih godina. Svestenici trose sve vise snage i vremena za osvecenje “nespokojnih” domova. Medjutim, u trebniku Ruske Pravoslavne Crkve je jasno ukazana doslednost onoga sto treba da se uradi: najpre se cita “Molitva za temelj kuce”, zatim “Molitva ako u kucu ulazi neko nov”, a onda potom, ukoliko je to potrebno, “Molitva za zastitu od zlih duhova”. Postoji cin za osnivanje grada, za osvecenje mesta na kojem se planira da bude groblje i tako dalje – prakticno za sve zivotne potrebe. Sve su to nasi preci znali i ispunjavali, i zato se retko desavalo useljavanje necistih sila u kuce i parna kupatila, gumna. A kod nas se ne desava osvecenje stanova, niti njihovo ociscenje od nepozeljnih “stanara”, i od svake duhovne prljavstine.

Zasto su se zli duhovi uselili u nase kuce? Pa prosto zato, sto smo im stvorili predivne uslove. Pogledajmo duhovnim ocima na nas stan. Cime smo privukli sebi neprijatelja? Mozda smo radili u stanu ili gradili svoju kucu nedeljom i praznicima, kada smo po pravilima Crkve duzni da budemo na Bogosluzenjima? I jos smo se pored toga pravdali, drsko odgovarajuci onima koji su nas odvracali od takvog bezumlja?

Mozda pusimo u kuci ili drugima dozvoljavamo da to rade? Organizovali smo pijanke, dopustali majcinu kletvu, nepristojne pesme i razgovore?

Vikali na roditelje, zahtevali za sebe najbolju sobu, a pritom druge sabijali u mali prostor vredjajuci ih? Pri dobijanju stana ili pri izgradnji kuce smo obmanjivali nekoga, isplacivali radnike votkom?

Dozvoljavali magovima, ekstrasensima, bioenergeticarima, joginima, pristalicama Rerihova i Blavatske, glavnim za beskontaktnu masazu i drugim “isceliteljima” da dolaze u nasu kucu ili da u njoj vrse magijska dejstva?

Proveravali biopolja stana, gatali, igrali karte, bavili se spiritizmom, vodili u kuci antireligioznu propagandu?

Dozvoljavali razvrat u kuci, bavili se podvodjenjem, zavodili maloletnike ili im svojim ponasanjem davali los primer? Palili istocnjacke arome: indijske aromaticne stapice itd?

Sve sto je gore nabrojano privlaci kao magnet zle duhove u stan, i zato ispovedivsi to sto smo cinili moramo nadalje da izbegavamo takve postupke.

Ali to je samo pola od svega. Pogledajmo sada kako izgleda interijer naseg stana. Na policama su knjige jeretickog sadrzaja, astrologijske prognoze, udzbenici bezkontaktne masaze, magije itd. Na zidovima su plakati erotskog sadrzaja, ritualne maske, zli duhovi, strasila … Prosto zaprepascuje cinjenica kako se ljudi ne boje Boga, kako su zavoleli gadosti! U kuhinji, a i u sobi se nalazi kolekcija pivskih flasa, kutija sibica, paklica od cigareta. U kadi slojevi sampona i krema. Sve govori o tome da se ovde vodi racuna o telu, i da se zadovoljavaju njegove pohote. Sve je to samoobmana. Podstaknuta strastima, groznicava briga o telu nikada ne vodi zdravlju.

Takodje obratimo paznju na “domacina” danasnje kuce, idola i ljubimca, - televizor. On se u mnogim stanovima nalazi u svakoj sobi, pa cak i u kuhinji. Za policu sa ikonama nema mesta, a za njega se uvek nadje – najbolje i najpogodnije mesto. O kojoj molitvi se onda moze govoriti sa ziteljima ovakvog stana, i o kakvom pravoslavnom nacinu zivota?

Televizor nam oduzima vreme – najdragoceniji talant koji nam je darovao Gospod. Da se nesto procita i pomoli, da se porazgovara sa decom ne treba: treba ih samo poredjati da sednu jedno pored drugog, i pustiti ih da gledaju televiziju…

On nas zraci, i od sedenja pred njim mi postajemo umorni, i zapadamo u apatiju. Zarobljava nas i postajemo malaksali i sanjivi…

To nije ni za koga tajna da nas preko njega kodiraju, namecu misljenje po ovom ili onom pitanju, oducavaju da mislimo samostalno i analiziramo dogadjaje i cinjenice. On je odavno postao za nas guru i ucitelj, autoritet poslednje instance.

Preko televizora u nase stanove ulaze neprijatelji i lopovi, ubice i nasilnici, vanzemaljci, cudovista i svakakve gnusobe.

Mi ne samo da na televizoru gledamo scene ubistva, nasilja, razvrata i time postajemo njihovi saucesnici, vec dozvoljavamo i deci da gledaju te gadosti. Iz svog neznanja gresimo pa tako deca kao najprijemcivija, veoma brzo oboljevaju od spoznaje grehovnih stvari…

Savremen covek, koji toliko cepidlaci po pitanjima spoljasnje cistoce svog stana, pokazuje porazavajucu ravnodusnost po pitanju duhovne prljavstine – ne primecuje je srodivsi se sa njom.

Mi treba da izmenimo svoj zivot. Niko ne kaze da je to lako: promeniti svoj odnos prema svetu i ljudima koji nas okruzuju je tesko, ali smo duzni da to ucinimo.

Ne kolebajuci se u nasoj veri, postacemo dostojna ceda Pravoslavne Crkve! Ne oklevajmo da stanemo na put ispravljanja! Odbacimo sve nepotrebno i bogoprotivno iz svoje kuce jednom i za svagda. I obratimo se Bozijem jereju sa molbom da osveti nas stan onako kako taj cin propisuje Pravoslavna Crkva.

 

IZ BELEZAKA

Razgovor o duhovnom

Jednom je duhovno bolesna zena dosla kod svoje poznanice. Starica je u to vreme kopala u povrtnjaku. Seli su na natkrivenu terasu i pocele da razgovaraju o “jedinom potrebnom”. Uskoro se gosca spremala da ide, moleci oprostaj sto je oduzela vreme domacici. Ova je odmahnula rukom:”Posla uvek ima, hajde da jos malo porazgovaramo o Gospodu”.

Na posletku je bolesnica pricala: Mojem zlom duhu se uopste nije svidelo sto je starica postavila na prvo mesto razgovor o duhovnom “Bolje bi bilo da je kopala u povrtnjaku i bavila se ovozemaljskim stvarima”, - vise puta je ponovio.

O strahopostovanju

Po Crkvi je isla starica, jako udarajuci stapom o pod. Zli duh je povikao “Tamo ce te za to tuci stapom!”

Na groblju

Na groblju pored Crkve, gde je volela da odlazi bolesnica,bilo je mnogo spomenika i veoma retko su se mogli videti krstovi. Umesto ikonica (kakav je pravoslavni obicaj) na mnogim grobovima su bile fotografije umrlih. Ponekad su se one nalazile na samom krstu.

Zli duh, koji je obitavao u toj zeni, se veoma radovao sto ljudi stavljaju svece na grobove i pale ih ispred spomenika i fotografija umrlih, a ne pred ikonama i Svetim krstom;radovao se i sto na nekim grobovima stoje casice sa votkom radi pomena.

O televizoru

U manastir je dosao otac sa svojom duhovno bolesnom majkom. Zli duh je za vreme molebana ustima posednute povikao: “U njihovoj kuci je mir! Necu da izadjem iz nje!”Posle molebana, svestenik koji je sluzio zainteresovao se: “Kakav je to “mir” u vasoj kuci?” Pokazalo se da su “mir” predstavljala dva televizora, koja su kod njih bila ukljucena od jutra do kasne veceri.

Poklonici

Jednom su kod nas dosle izdaleka dve rodjene sestre, od kojih je jedna bila duhovno bolesna. Sestre su isle u hodocasce po Svetim mestima. Usavsi u hram i ugledavsi niske cene crkvenih obreda, posednuta je premrla na mestu i dugo tako stajala potpuno skamenjena. Za vreme molebana “njen” zli duh je odjednom povikao:”antihrist ne dolazi zbog vas pravoslavnih”.

Posle molebana sestre su otisle u strazarnicu. Tu je po zidovima bilo okaceno mnogo papirnih ikona, sto se naravno nije svidelo zlom duhu. Kada se stari djakon toplo obratio hodocasnici, zli duh je izgubio strpljenje i rekao:”Mrzim to suskanje”. A kasnije, kada su sestre izasle iz kuce je dodao:”Bilo mi je muka od toliko ikona”.

To me je podestilo na reci druge bolesnice: “Kad god nekome kazem nesto lepo, zli duh unutra je spreman da me iskida na komade”. Jer je dobar odnos prema bliznjima ugodan Bogu.

O “hitnoj pomoci”

Svestenik je razgovarao sa posednutim:

•  Mi smo izmislili “hitnu pomoc” – rekao je odjednom zli duh.

•  Kako vi?- zbunio se svestenik. – Ona postoji radi ukazivanja pomoci bolesnima!

•  Sad cu da ti objasnim kako: ranije, kada je coveku bilo lose, pozivao se svestenik sa Svetim darovima radi ispoveti i pricescivanja, a danas ljudi zovu “hitnu”, koja odvozi bolesnika u takvu sredinu, gde nema ni ikona, ni drugih svetinja. On umire bez pokajanja, a njegova dusa odlazi nama u ad.

Fotografisanje u manastiru

Za vreme Velikog posta u manastir su dosli svetski fotografi, i poceli da snimaju manastirski zivot. Zli duh je tada zaurlao ustima posednute koja je sedela u uglu:”Eto, ja sam ih poslao u manastir za vreme posta kako bi monahe i vernike odvlacio od molitve!”

Molitva za pokazivnaje

Jednom u razgovoru sa mnom, jedan monah se pohvalio u prisustvu posednute: “Eto, otac se juce molio od devet do devet!”Kasnije, za vreme napada, zli duh se setio tog slucaja i radovao se: “To je po nasem! (Imajuci u vidu pokazivanje svojih podviga). Dobro bi bilo kad bi se jos pozalio da je Sluzba duga, i da mu je tesko da stoji jer je – umoran, toboze”.

Jos se secam kako je zli duh vikao: “Zasto ucis da skrivas molitvu? Kako mi se svidja kad idu sa brojanicama i molitvenikom!”(?)

Svako vidno ispoljavanje svojih trudova bez preke potrebe, cini ih besplodnim.

O Svetom Pismu

Zli duh je rekao: Ne volim Psaltir – jer se njime oprastaju gresi”. A onda su ga upitali: A Jevandjelje?” – “Sam Gospod govori…Ne mogu da izdrzim!”